"Počeo sam se
suočavati sa svojim ratnim traumama zbog svoje djece, i vremenom sam počeo praštati
svojim bivšim neprijateljima", kaže ovaj otac četvero djece. "Nisam htio da mi
djeca odrastu mrzeći bilo koga."
2002. godine Karačić se pridružio nevladinoj organizaciji Centar za
nenasilnu akciju (CNA), koja djeluje na području cijele bivše Jugoslavije. CNA
organizira seminare i radionice za obuku ratnih veterana, te promovira nenasilje i
izgradnju mira.
Karačić je jedan od onih bivših vojnika koji, iako dojučerašnji
neprijatelji, danas zajedno rade na rješavanju problema koji ih muče, kao što su
uskraćene penzije i nezaposlenost.
Početkom devedesetih u BiH su se jedna protiv druge borile tri vojske -
Vojska Republike Srpske (VRS), Armija BiH (ABiH) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO). U
periodu od 1991. do 1995. godine, u bivšoj Jugoslaviji je u sklopu različitih oružanih
formacija bilo preko 500,000 ljudi.
Nakon što je 1995. godine rat u Bosni i Hercegovini zaustavljen
Dejtonskim mirovnim sporazumom, dotadašnje vojne vormacije su rasformirane i uspotavljena
je zajednička vojska.
Tim zajedničkim oružanim snagama mnogi ratni veterani pridružili su
se kao profesionalni vojnici. Oni koji to nisu učinili suočili su se sa problemima pri
zapošljavanju, uglavnom zbog postojećih predrasuda prema bivšim vojnicima kao
eksponentima nacionalističkih ideologija koji su za vrijeme rata bili spremni da daju
život za svoja uvjerenja.
Na zajedničkom protestu koji je u Sarajevu održan početkom februara,
bivši neprijatelji okupili su se kako bi zahtijevali penzije na koje, kako tvrde, svi oni
imaju pravo.
Protest je bio odgovor na amandmane zakona o službi u državnim
oružanim snagama, usvojene u septembru prošle godine, kojima je propisano da vojsku ne
može služiti niko stariji od 35 godina.
Odmah po usvajanju tih amandmana, otpušteno je 1,400 vojnika, kojima je
rečeno da nema dovoljno sredstava u državnom budžetu za njihove penzije, što znači da
su ostali ne samo bez posla, već i bez prava na nadoknadu.
"Mi smo se ujedinili zahvaljujući našim političarima", kaže
Slavenko Dodik, bivši pripadnik HVO-a koji je došao u Sarajevo kako bi učestvovao u
protestu. "Svi smo mi u istoj situaciji - i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci."
Sead Trako, veteran Armije BiH, bio je u sastavu oružanih snaga
post-dejtonske Bosne i Hercegovine sve dok nije otpušten prošle godine.
"Ovaj problem sa penzijama i otkazima ujedinio je muškarce i žene iz
sve tri vojske koje su se borile jedna protiv druge u posljednjm ratu", kaže on. "Oni
zajednički zahtijevaju svoja prava. Ovo je prvi put da se nešto takvo dešava u BiH,
što znači da ljude najviše mogu ujediniti siromaštvo i nevolje."
Bivši pripadnik VRS-a, Darko Topić iz Prijedora, našao se tokom
protesta u Sarajevu rame uz rame sa Trakom i Dodikom.
On je čitav rat proveo u sastavu VRS-a, a zatim pet godina u oružanim
snagama BiH, da bi prošle godine bio otpušten.
"I ja imam pravo na penziju, baš kao i moje kolege", kazao je
Topić. "Mi smo trenutno u veoma teškom položaju, jer nemamo od čega da živimo.
Imamo porodice, djecu, kredite, naša djeca se moraju školovati i ići kod ljekara."
Topić kaže da je u više navrata pokušavao da nađe neki drugi posao,
ali bez uspjeha.
"Za vrijeme rata vojnici iz sve tri vojske bili su izmanipulirani, a
nama se manipulira i sada", kaže on. "Ponosan sam na činjenicu da sam u ratu bio
pripadnik VRS. Također poštujem bivše vojnike iz druge dvije vojske, jer smo svi
iskusili užase rata, pa ipak znamo da nemamo drugog izbora nego da živimo zajedno."
Iako su državni zvaničnici obećali da će učiniti sve što je u
njihovoj moći da osiguraju novac za vojne penzije, još uvijek ništa nije učinjeno po
tom pitanju.
"Ljudi često zaboravljaju to da su - iako je na svim stranama bilo i
dobrovoljaca - mnogi vojnici bili regrutirani mimo svoje volje i nisu imali izbora nego da
se pridruže jednoj od vojski", rekao je Karačić, koji se sa bivšim vojnicima VRS-a
prvi put susreo prije devet godina, na jednom sastanku koji je CNA organizirao u Rudom.
"Bilo me je strah tih ljudi", kaže on. Ali, ta početna
sumnjičavost je u međuvremenu nestala, i mnogi od njegovih nekadašnjih neprijatelja su
mu danas prijatelji.
"Mi gradimo međusobno povjerenje", nastavlja Karačić. "Ja
obilazim udruženja vojnika na sve tri strane i do sada nije bilo neugodnih situacija."
Karačić dodaje i da sada često ide u Republiku Srpsku, te da ga
srdačnost ratnih veterana VRS-a ponekad prijatno iznenadi.
"Nekoliko puta se desilo da su mi bivši pripadnici VRS-a, nakon što
su čuli da sam bio vojnik Armije BiH i član specijalne policije u Sarajevu, stisnuli
ruku i rekli: "Evo konačno jednog koji ne tvrdi da je za vrijeme rata bio samo kuhar u
vojsci!", kaže on.
Ali, u Bosni i Hercegovini ima i mnogo onih koji ne žele da grade
mostove prema bivšim neprijateljima.
"Kada osudite zločine koje su počinili pripadnici vašeg naroda, i
kada prevaziđete mržnju prema pripadnicima ostalih naroda, tada vas se odriču
političari i nacionalisti iz vaših redova", kaže Adnan Hasanbegović, aktivista CNA
iz Sarajeva. "Ali ako ne osudimo te zločine, ostavićemo teško breme na leđima svoje
dece."
Upravo zbog toga što su bili svjedoci ratnih užasa, objašnjava on,
veterani mogu odigrati značajnu ulogu u procesima koji vode ka pomirenju.
"Solidarnost i empatija su preduslovi za pomirenje među običnim
ljudima", kaže Hasanbegović. "Samo oni koji suosjećaju sa patnjama drugih mogu
zaista početi praštati. A upravo to čine bivši vojnici na sve tri strane."
Karačić kaže da razumije zbog čega je ljudima ponekad teško da
prihvate značaj pomirenja.
"U početku nisam mogao da shvatim taj koncept", kaže on. "Kako
da se pomirim sa svojim bivšim neprijateljima, onima koji su pucali na mene i ubijali
moje prijatelje? To je bila moja inicijalna reakcija. Ali sada na pomirenje gledam iz
drugog ugla. Znam da ne moram voljeti svoje bivše neprijatelje i biti blizak s njima, ali
možemo svi živjeti zajedno u miru i ne biti prijetnja jedni drugima", dodaje on.
"Ne moram ih se bojati, niti se oni moraju bojati mene. Ova zemlja
pripada svima nama i jako je važno da se možemo slobodno kretati i raditi, bez ikakvog
straha od svojih susjeda."
Ovaj tekst je dio projekta Priče iz tranzicije, koji podržava
Holandska vlada. |