NASLOVNA
- AKTUELNOSTI -

AKTUELNOSTI

 

AKTUELNOSTI

STRANA 4/5 ::: 1 | 2 | 3 | 4 | 5

INFO   :::  Naslovna - Aktuelnosti > Aktuelnosti arhiva - STRANA 4 > Zatvor čoveku izbistri misli

 

  

Intervju Dana: Vojislav Šešelj (II)

Zatvor čoveku izbistri misli

U drugom dijelu intervjua za Dane predsjednik Srpske radikalne stranke i haški optuženik objašnjava zbog čega je 1986. prekinuo odnose sa Dobricom Ćosićem, da li su i njegovi tadašnji najbliži saradnici Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić mjesec prije ubistva premijera Zorana Đinđića znali da se u Srbiji priprema "krvavo proleće" i ko je sve 2008. pomogao puč unutar Srpske radikalne stranke

 

Piše: Tamara Nikčević

10. april 2015, Dani

 

"Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić i Maja Gojković nisu moji najbolji učenici, kako se to obično misli, već đaci pali na završnom ispitu; izdajnici koji su zbog vlasti i novca preko noći promenili svoje političko i ideološko ubeđenje", kaže Vojislav Šešelj. "Nikolić i Vučić danas izgledaju kao dezerteri na bojnom polju: sa vama ratuju, bore se, pucaju, a onda pretrče na suprotnu stranu, braneći interese neprijatelja... U Tomislava Nikolića svojevremeno sam imao neograničeno poverenje..."

 

DANI: A u Aleksandra Vučića?

ŠEŠELJ: Ne baš... Nikolić je nekada bio skroman čovek; vidite ga danas: deluje kao tajkun ogrezao u korupciji. Kada se odmetnuo od radikala, iz Tomislava Nikolića odjednom su prokuljali svi kompleksi: od toga da nije fakultetski obrazovan, do toga da potiče iz siromašne porodice. Kao i Aleksandar Vučić, i Nikolić se posle mog odlaska u Hag februara 2003. okružio laskavcima i ljudima koji su ga, dajući mu sve veće sume novca, doveli u prilično delikatnu situaciju.

 

DANI: Kakvu delikatnu situaciju?

ŠEŠELJ: Snimali su kako mu daju novac.

 

DANI: Ko je snimao?

ŠEŠELJ: Zaista mislite da bilo ko toliki novac daje bez dokaza?!

 

DANI: Ko je davao novac?

ŠEŠELJ: Zapadne obaveštajne službe, strane fondacije, tajkuni, Milo Đukanović, Boris Tadić...

 

DANI: Kome su ga davali?

ŠEŠELJ: Tomislavu Nikoliću i Aleksandru Vučiću... Dok je bio predsednik Srbije, Tadić je Miroslavu Miškoviću naredio da finansira Tomislava Nikolića i stranku koju je osnovao sa Vučićem.

 

DANI: Zaboravljate da je upravo premijer Vučić uhapsio Miroslava Miškovića.

ŠEŠELJ: Ne zaboravljam! Mišković je Tomislavu Nikoliću novac davao direktno; sa druge strane, Vučić je od Miškovića pare tražio kako bi finansirao Pravdu, svoj privatni dnevni list. Mišković je, međutim, mislio – dajem Nikoliću, on to nosi stranci, što bih rasipao na sve strane?! Vučić mu to nikada nije oprostio.

 

DANI: Nije valjda da je premijer Vučić osvetoljubiv?

ŠEŠELJ: Poprilično... Pre razlaza u Srpskoj radikalnoj stranci (SRS), Aleksandar Vučić ispričao mi je kako mu je Cane Subotić dao milion evra, koje je on onda lično predao Tomislavu Nikoliću.

 

DANI: Kada Vam je to Vučić rekao?

ŠEŠELJ: Godinu pre raskola unutar SRS-a, 2007. Vučić mi je inače u Hag redovno donosio informacije o Tomislavu Nikoliću: sa kim se sastaje, sa kim konsultuje, šta radi. Tako sam mnogo pre konačnog partijskog obračuna 2008. imao uvid u to šta se u stranci događa. Tim pre što sam još 1993. formirao svojevrsnu partijsku obaveštajnu službu u kojoj su radili naši članovi, bivši funkcioneri SDB-a Srbije i penzionisani oficiri KOS-a. Grupa se šifrovano zvala Feniks i imala je zadatak da me obaveštava ne samo o tome šta se zbiva na političkoj sceni Srbije nego i o događajima unutar Srpske radikalne stranke, kasnije i Srpske napredne stranke. Tim stopama krenuo je i Aleksandar Vučić.

 

DANI: Kojim stopama?

ŠEŠELJ: U vreme dok smo još bili u istoj stranci, Vučić je kupio uređaj vredan 35.000 evra koji mu je omogućio da sluša umrežene telefone svih nas u stranci. Tako bi mi, kada bi me posećivao u zatvoru, Vučić prepričavao o čemu Tomislav Nikolić razgovara sa Borisom Tadićem.

 

DANI: Zašto to govorite? Namjerno...

ŠEŠELJ: Namerno?! Transkripte tih razgovora Vučić mi je lično donosio u Hag, pokušavajući da me navede da se obračunam sa Tomislavom Nikolićem. Iz tog će sukoba, mislio je, izaći kao pobednik. Naravno, i Vučić je igrao dvostruku igru: govorio je o Nikolićevim i Tadićevom kontaktima, iako je u to vreme i sam održavao vezu sa najpoverljivijim čovekom Borisa Tadića, sivom eminencijom dosmanlijskog režima Miodragom Mikijem Rakićem. Ipak, prihvativši Vučićevu zamisao, odlučio sam da se najpre obračunam sa Tomislavom Nikolićem. Iako u Hagu, u SRS-u sam dobio većinu, a onda Nikolića doveo u situaciju da sam podnese ostavku. Za sve to vreme Vučić se držao po strani, čekajući da ga predložim za svog stranačkog zamenika. Umesto Vučića, na to sam mesto predložio Dragana Todorovića.

 

DANI: Zašto?

ŠEŠELJ: Zato što sam znao da bi me Vučić odmah skrajnuo i preuzeo SRS. Pa, nisam ja baš sisao vesla, znate. Da sam ga tada predložio za svog zamenika, Vučić bi danas bio radikal kakav je nekada bio.

 

DANI: Da li Vam se Tomislav Nikolić žalio na Aleksandra Vučića?

ŠEŠELJ: Na Vučića su se svi žalili. Sve ih je kinjio. Informacije koje sam dobijao svakako su mi pomogle da napravim širu sliku stanja unutar stranke.

 

DANI: Koliko je ta slika mogla biti realna, budući da ste ipak bili u zatvoru, izolovani?

ŠEŠELJ: Zatvor čoveku izbistri misli, pomogne mu. Naročito gladovanje. Dok sam štrajkovao glađu, u Hagu sam razmišljao najčistije, najlucidnije. Izolacija eliminiše većinu sporednih stvari koje vam u realnom životu odvlače pažnju. U Hagu sam vreme provodio spremajući odbranu, čitao sam, bavio se strankom...

 

DANI: Već sam rekla da ste prije roka završili Pravni fakultet u Sarajevu, bili najmlađi doktor nauka u SFRJ... Baveći se politikom, jeste li uludo protraćili svoju univerzitetsku karijeru, svoj život?

ŠEŠELJ: Nisam. Sve da ništa nisam uradio, to što sam gotovo dvanaest godina proveo u zatvoru i rasturio Tribunal u Hagu obeležiće moj život. Kao i jedno vreme. Sa tih dvadeset hiljada stenograma haškog procesa u svetskoj nauci ostavio sam trag kakav svakako ne bih da sam postao profesor univerziteta ili akademik. To će vam potvrditi svaki razumni naučnik iz oblasti pravnih nauka.

 

DANI: Kada govorite o rascjepu u stranci 2008, zar njemu i sami niste doprinijeli?

ŠEŠELJ: Kako?

 

DANI: Tako što ste, recimo, nakon završenih parlamentarnih izbora svog tadašnjeg zamjenika Tomislava Nikolića javno ponizili, tražeći od njega da, u pregovorima o formiranju Vlade, funkciju premijera prepusti šefu neuporedivo manje partije Vojislavu Koštunici.

ŠEŠELJ: Zašto sam insistirao na tome da Nikolić ne bude premijer? Zato što sam već bio razotkrio njegovu nameru da pocepa stranku. Jedan od indikatora bio je intervju koji je Nikolić dao za sarajevske Dane – i to upravo vama – u kome je rekao kako će, kada pobedi na izborima, biti "srpski Sanader". Tekst mi je pokazao general Rasim Delić, koji je bio pretplaćen na Dane.

Sa druge strane, Nikoliću nisam odmah rekao – nećeš biti premijer, znam da si izdajnik.

 

DANI: Nego?

ŠEŠELJ: Igrao sam političku igru u kojoj mi je cilj bio da pobedim, da sačuvam stranku. Iz rukava sam zato izvadio dva važna argumenta: premijer mora biti kvalifikovan čovek, rekao sam, što Nikolić nije bio; istovremeno, predložio sam mu da preuzme mesto predsednika Skupštine, koje je, formalno gledajući, druga po važnosti funkcija u državi, iznad predsednika Vlade. I za to mesto nije neophodna fakultetska diploma. To su, dakle, bila dva čista argumenta. Treći je bio sledeći: ako postaneš premijer, Zapad će na tebe da krene drvljem i kamenjem. A znao sam da taj isti Zapad Nikolića već uveliko protežira. Pusti ih neka lupaju po Vojislavu Koštunici, rekao sam mu; Koštunica je ionako njihov čovek.

 

DANI: Čiji?

ŠEŠELJ: Zapadni, čiji bi drugo bio?! Zar 5. oktobra 2000. Koštunica nije na vlast došao zahvaljujući pomoći američkog špijunskog centra sa sedištem u Budimpešti? Doduše, u međuvremenu su Koštunicine veze sa Rusima postajale sve čvršće i jače, što je za nas radikale bilo od naročitog značaja. Zato sam Nikoliću i rekao da ga podrži kao premijera.

 

DANI: Ako su Vam veze sa Moskvom tako značajne, zašto onda danas napadate predsjednika Nikolića. Zar on nije "ruski čovek"?

ŠEŠELJ: Niste vi baš tako naivni kakvim pokušavate da se predstavite, je li tako? Aleksandar Vučić trenutno je u velikoj dilemi kome carstvu da se privoli: vidi da je Srbija u teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji i da, ni ekonomski ni politički, ne može bez Rusije; zato i ne sme da joj okrene leđa. Sa druge strane, Nikolić je potpuno beznačajna i prazna politička figura na koju niko, pa ni Rusija, ozbiljno ne računa. U političkom smislu, Tomislav Nikolić u Srbiji ne znači ama baš ništa. A kada već spomenuste veze nas radikala sa Rusijom...

  

DANI: Nisam u pravu?

ŠEŠELJ: Jeste, jeste... Iako sam rusofil, iako vodim prorusku politiku, iako je cela Srpska radikalna stranka izrazito proruska, to ne znači da smo instrument ruske vlade i ruske politike u Srbiji. I da od njih dobijamo novac. Bože sačuvaj! Prorusku politiku vodimo zato što verujemo da je u interesu srpskog naroda.

 

DANI: Niste mi objasnili šta je bilo loše u ocjeni Vašeg tadašnjeg zamjenika Tomislava Nikolića da će, kada dođe na vlast, biti srpski Sanader.

ŠEŠELJ: Došavši na vlast, Sanader je u Hrvatskoj pokrenuo proces detuđmanizacije. Šta bi to značilo kod nas? Dešešeljizaciju. Je li to bilo jasno iz vašeg intervjua?

 

DANI: Rušenje Vašeg kulta ličnosti, dakle, nije dolazilo u obzir?

ŠEŠELJ: Nije reč o kultu ličnosti, već o borbi za moć – ko će u stranci biti glavni. Ako na taj način posmatrate stvari, jasno vam je da sam do tog momenta ja bio glavni. Da li je trebalo da svoje mesto bez borbe prepustim Tomislavu Nikoliću? Nisam lud! Tim pre što sam znao da će me Nikolić, ostane li sa nama radikalima, na prvom narednom stranačkom kongresu proglasiti za počasnog predsednika, a onda preuzeti partijsko kormilo. Drugo, Nikolić je polako počeo da se distancira od naše velikosrpske nacionalističke ideologije i političkog projekta velike Srbije. Je li to činjenica?

 

DANI: Jeste. Budući da je, za razliku od Vas, živio u Srbiji, Tomislav Nikolić je, da bi politički opstao, bio prinuđen da se mijenja. Uostalom, vidjeli ste kako su na posljednjim izborima prošli oni koji su zastupali Vašu velikosrpsku ideologiju: niste prešli census!

ŠEŠELJ: Čekajte, čekajte... Kada smo se razišli, Nikolić je jedno vreme u javnosti govorio o tome da sa mnom nema ideoloških razilaženja i da je reč o ličnom sukobu. Iako ličnog sukoba nije ni bilo. Razišli smo se ideološki i politički. Baš kao sa Vučićem u koga, kažem, nikada nisam imao dovoljno poverenja. Tim pre što sam znao da se od 2002. često sastajao sa Džejmsom Lajonom, šefom Međunarodne krizne grupe, kao i sa Mortonom Abramovicem, istaknutim američkim diplomatom, blisko vezanim sa američkom obaveštajnom službom. Pored toga, Vučić je prvi počeo ideološki da popušta.

 

DANI: Kako?

ŠEŠELJ: Uzmite lokalne izbore 2004. na kojima je Vučić bio kandidat za gradonačelnika Beograda: umesto tradicionalne radikalske plave boje, Vučićeva kampanja bila je sva u - narandžastom. Pre Gruzije i Ukrajine, ta je boja bila prvi put viđena u političkoj kampanji u Srbiji. Drugo, umesto četničkih i radikalskih pesama, na promocijama je, po Vučićevom nalogu, puštana rep-muzika, koja je nama radikalima ideološki strana. Slično se ponašala i Maja Gojković.

Čim sam video šta rade, iz Haga sam ih pozvao telefonom i očitao im bukvicu. Vučić me je poslušao, pa je u drugom izbornom krugu vratio i plavu boju i četničke pesme. Maja Gojković me nije poslušala i sa njom sam još 2004. raskinuo sve odnose.

 

DANI: Iako je prije toga bila Vaša pravna savjetnica.

ŠEŠELJ: Tako je. Šta se u međuvremenu dogodilo? Znajući da se međusobno ne podnose, Zapad je igrao na kratu upravo njih troje - Nikolića, Vučića i Maje Gojković. Kao advokat i žena potekla iz poznate novosadske advokatske familije, Maja Gojković je Nikolića uvek prezirala kao "neukog", "siromašnog", "neobrazovanog". Nije mogla da podnese to što je Nikolić, uprkos svemu, važio za čoveka od mog neograničenog poverenja. Na kraju, ispostavilo se da je upravo Tomislav Nikolić moje najveće razočarenje... Kada je reč o Vučiću, on je u stranci bio intelektualno najsuperiorniji i kao takav uživao da gazi ostale. Za njega sam bio jedini autoritet.

 

DANI: Šta danas mislite o premijeru Vučiću, nikako da kažete. U posljednjih pet mjeseci dva puta ste gostovali na televizijama sa nacionalnom pokrivenošću i igrali igru većine srpskih medija: napadali ste predsjednika Nikolića, pojedine ministre u Vladi, dok se o premijeru niste usudili da kažete ni riječ.

ŠEŠELJ: A, ne, ne... Bez obzira na to što je, kao žrtva mafijaškog puča koji su finansirali i organizovali Amerikanci, posle 5. oktobra 2000. temeljno opljačkana, Srbija danas izgleda mnogo gore nego što je izgledala kada sam 2003. otišao u Hag. Dublja je ekonomska kriza, veća socijalna beda; korupcija je dostigla enormne razmere; mafija i kriminal mnogo čvršće drže pod kontrolom sve vidove društvenog života; na ulici postaje gotovo nemoguće videti nasmejanog čoveka. Ko je za sve to odgovoran? Onaj koji drži svu vlast. Ko je taj? Aleksandar Vučić. E, sada, zašto u spomenutim emisijama nisam govorio o njemu? Zato što sam, čim sam ga spomenuo, na licima novinara video strah. Dakle, činjenica je da se protiv Vučića u Srbiji ne sme reći ni reč. Ali, evo, neka me pozovu, recimo, B92 ili N1, pa ćete čuti šta mislim o Vučiću, njegovoj Vladi, o ekonomskoj, političkoj i socijalnoj situaciji.

 

DANI: Otkako ste se vratili iz Haga, jeste li imali bilo kakav posredni ili neposredni kontakt sa premijerom Vučićem? Pitam zbog toga što često djeluje kao da mu, kada se pojavite u javnosti, "nabacujete lopte".

ŠEŠELJ: Nabacujem lopte?! O čemu govorite?! Ne, nisam imao nikakav kontakt sa njim. Osim što ga pominjem na javnim skupovima i povremeno provociram na Tviteru, ama baš nikakav!

 

DANI: Jedan od Vaših tvitova odnosio se na tvrdnju Bruna Vekarića da je Aleksandar Vučić sarađivao sa srbijanskim Tužilaštvom za ratne zločine.

ŠEŠELJ: Vekarić tvrdi da je informacijama koje im je dostavljao Aleksandar Vučić pomagao Tužilaštvu oko hapšenja Ratka Mladića. Podsećam da je isti taj Vučić u to vreme preko Bulevara Zorana Đinđića lepio plakate sa imenom Ratka Mladića; da je u Skupštini Srbije držao natpis Sigurna kuća za Ratka Mladića. Istovremeno, tajno je sarađivao sa Brunom Vekarićem! Što je dokaz da je, još dok je bio u mojoj stranci, Vučić stupio u vezu sa stranim obaveštajnim službama.

 

DANI: Kada već spomenuste premijera Zorana Đinđića... Uoči odlaska u Hag februara 2003, dakle mjesec prije ubistva premijera Đinđića, na mitingu radikala u Beogradu rekli ste kako Srbiju čeka "krvavo proleće". Tomislav Nikolić je sa istog mjesta Zoranu Đinđiću poručio da je "i Tito prije smrti imao problema sa nogom", dok je Aleksandar Vučić, sav u suzama, obećavao da će, po Vašem nalogu, "istrebiti gubu iz torine". To se, objasnio je, odnosilo na Nebojšu Čovića, Gorana Svilanovića i Zorana Đinđića.

ŠEŠELJ: Tako je. S tim što je Vučićeva izjava koju citirate u međuvremenu zaboravljena. Ostale su Tomislava Nikolića i moja.

 

DANI: Kako to?

ŠEŠELJ: Pitajte Vučića. Kao majstor manipulacije medijima, on sigurno zna kako. Ili, bolje pitajte svoje kolege novinare kako se ne sećaju samo Vučićeve izjave.

 

DANI: Da li su za "krvavo proleće" koje ste najavljivali znali i Vaši saradnici?

ŠEŠELJ: Iako niko od nas nije imao ideju šta će se konkretno dogoditi, svi smo znali da do krvavog obračuna mora doći. Gotovo sve ono što sam i sam znao, znali su, dakle, i moji tadašnji najbliži saradnici.

 

AKTUELNOSTI

STRANA 4/5 ::: 1 | 2 | 3 | 4 | 5

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Copyright * Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji - 2008

Web Design * Eksperiment