Subota, 22. avgust
Poslednji dan u Dalmaciji. Gluvarim po Zadru koji je krcat turistima
- ove godine njihov broj znatno je povećan zahvaljujući krizi i
haosu u gotovo svim mediteranskoim zemljama, inače omiljenim
destinacijama evropskih turista. Ta živost, bezbrižnost i opuštenost
odudaraju od retorike koja ni ovog leta nije izostala kada je reč o
određenim datumima koji se odnose na ratove devedesetih. Beograd je
i ove godine, mada mnogo žešće, vodio kampanju protiv obeležavanja
20-godišnjice "Oluje". Izlivi žestine samo ukazuju na kompleksnost
srpsko-hrvatskih odnosa koji su obeležili čitav XX vek. Istovremeno,
kampanja koja se vodi protiv ćirilice u samoj Hrvatskoj, bez obzira
na njen politički background, je i nepravda prema Hrvatima, jer
“nesloboda za ćirilicu postaje i nesloboda za Hrvatsku”. I poseta
patrijarha Irineja Hrvatskoj povodom 400-godišnjice Bogoslovije u
manastiru Krka kojoj je prisustvovao i zadarski nadbiskup Želimir
Puljić, mada naizgled u funkciji mira, manifestovala je sva
opterećenja tih odnosa, posebno ona koja se odnose na žrtve. Milorad
Pupovac poručuje da treba menjati politilku sećanja kako bi se
sprečilo dalje pogoršanje odnosa. Međutim, nikakva politika sećanja
neće pomoći ukoliko Srbija ne prihvati novu realnost u regionu: da
je Jugoslavija završena priča i da je Hrvatska nezavisna država,
članica i EU i NATO. To važi i za ostale susede.
Nedelja, 23. avgust
Povratak u Beograd uvek deluje otrežnjavajuće. Migrantska kriza i
dalje je glavna tema naših medija. Drama migranata nije prošla bez
empatije građana i nekih nevladinih organizacija koje su
organizovale pomoć u hrani, odeći, piću. U regionu je na društvenim
mrežama odjeknula priča o tome kako je Jelena Milić primila sirijsku
porodicu u svoj stan sve dok nisu uspeli da odu za Mađarsku. Bravo,
Jelena. No, problem migranata kojima je potrebna humanitarna pomoć
može da rešava samo država. Srbija je bolje reagovala nego mnoge
države u EU, uključujući i evropski lideri koji se neprimerno natežu
oko brojki izbeglica koje mogu zbrinuti. Podsećanja radi, mnoge
države regiona su tokom devedesetih zbrinjavale mnogo veći broj
izbeglica. Migrantska kriza nije nastala zbog broja, već zbog načina
na koji se tretira. Ona zahteva ozbiljnije sagledavanje uzroka, jer
samo tako mogu se naći trajnija rešenja za ovaj problem sa
dalekosežnim posledicama.
Ponedeljak, 24. avgust
U nedostatku realnih promena poteže se priča o novim izborima.
Izgleda da svima odgovora, mislim na političku elitu. Vladajućoj
partiji, jer će produžiti ostanak na vlasti, opozicionim partijama,
jer se nadaju da će se dokopati dela vlasti, a vanparlamentarne
partije očekuju da preskoče cenzus i udome se u neku koaliciju koja
obezbeđuje udeo u vlasti. Javnost se, međutim, mnogo ne uzbuđuje,
jer u situaciji u kojoj je većina građana, nema nade za promene. U
tom smislu Vučić još uvek može da računa na inerciju glasačkog tela.
Socijalisti se pripremaju za povratak Nikole Šainovića koji je
odslužio dve trećine kazne od 18 godina zatvora. Visoki funkcioner
SPS se zalaže za odgovoran odnos, prevashodno države prema svim
haškim osuđenicima. Ističe da SPS poseduje “svoj nivo političkog,
ali i ljudskog senzibiliteta, uvažavanja i poštovanja ove činjenice
i samog gospodina Šainovića”. Malo ko međutim podseća na njegovo
“životno delo”. On je, uz Miloševića glavnooptuženi za agresiju na
Kosovu. To je najvažnija presuda kada je reč o odgovornosti Srbije
za zločine na Kosovu. Ona je prekrivena ćutanjem. Sećanje srpske
elite fokusirano je uglavnom na srpske žrtve, bez ulaženja u uzroke
njihovog stradanja.
Utorak, 25. avgust
Danas je potpisan Briselski sporazum 2, što bi trebalo da znači da
rešavanje kosovskog pitanja ipak napreduje, bar kada je reč o
potpisanim dokumentima. Međutim, kako to obično biva, sprovođenje u
život ide uz ogromne prepreke i zatezanja. Koplja su se najviše
lomila oko statusa srpske zajednice opština. Statut treba tek da se
usvoji. Srbija pokušava da izdejstvuje status RS što otežava položaj
Srba na Kosovu i njihovu integraciju u kosovsko društvo i državu.
Ovaj dokument je jedna verzija Ahtisarijevog plana koga je Srbija
odbila 2007. godine. Marti Ahtisari je ostavio prostora za rešenje
koje može biti disfunkcionalno za kosovsku državu ukoliko ne bude
političke volje za stvarnom integracijom srpske zajednice na Kosovu.
Pokušaji da se spreči članstvo Kosova u UNESCO sa argumentacijom da
su Albanci rušili srpske bogomolje i spomenike zvuči krajnje cinično
kad se ima u vidu šta je sve srpska strana srušila i zapalila u
Hrvatskoj, Bosni i na smaom Kosovu. Objektivno, UNESCO je ipak
garancija za očuvanje svih spomenika kulture na bilo kom prostoru.
Odnosi Srba i Albanaca, uprkos svim političkim opstrukcijama, ipak
teku svojim tokom. Srbija više izvozi na Kosovo nego u Rusiju. Zvuči
sasvim prirodno. Intenzivira se saradnja na neformalnom nivou,
posebno na kulturnom planu. Brojne nevladine organizacije sa obe
strane angažovane su na projektima okrenutih mladim umetnicima. U
toku je projekat Helsinškog odbora "Mesec dana kulture Srbije u
Prištini". Prethodno je održano "Mesec dana Kosova u Beogradu".
Sreda, 26. avgust
Prelistavanjem dnevne štampe stiče se utisak da je Balkan na ivici
sukoba i moralnog sunovrata. Naslovi poput - "Desničari spremaju
linč migranata", "Hrvati bi da vrate ustaštvo", "Srbi gospodari
severa Kosova" , "Zaustavljen talas priznanja Kosova", svedoče
koliko smo daleko od sagledavanja realnosti, a posebno koliko smo
daleko od uvažavanja novih činjenica. I sam premijer je bečkim
novinama izjavio da je "dovoljna jedna iskra da zapali Balkan".
Svaki incident ili datum iz nedavne prošlosti srpski mediji i elita
koriste kako bi nametnuli svoju interpretaciju događaja iz
devedesetih, po kojoj su Srbi bili samo žrtve. Zato je svako
drugačije mišljenje na udaru.
U kontekstu tragedije migranata, što je dominatna vest, ne samo na
Balkanu, već i u EU, Joška Fišer u autorskom tekstu ističe da
"Evropa stari i da su joj migranti potrebni". I naša štampa ističe
da "Srbija do kraja ovog veka ostaje bez polovine stanovništva". A
poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković je prvi
funkcioner koji otvara temu napuštenih krajeva Srbije i u tom
kontekstu spominje mogućnost da se migrantima ponudi ostanak u
Srbiji.
Četvrtak, 27. avgust
Na dramatično i potresno ubistvo u Virdžiniji mlade televizijske
novinarke i njenog snimatelja reagovali su svi svetski, ali i domaći
mediji.
Rizici novinarske profesije kojih ima na svim stranama, kako u
ratnim tako i u mirnodopskim uslovima, kako pokazuje ovaj slučaj u
Virdžiniji, ne mogu biti izgovor za odustajanje od etičkih postulata
na kojima novinarska profesija počiva.
Srpski mediji, na žalost, poslednjih godina tonu sve dublje gubeći
etičke i profesionalne kriterije bez kojih nema pravog dijaloga u
društvu. Već trideset godina oni su u funkciji politike koja je
odavno svuda poražena osim u ovdašnjim medijima.
Petak, 28. avgust
Samit balkanskih lidera u Beču je nastavak berlinske incijative koja
za cilj ima intenziviranje regionalne saradnje u okviru zajedničkih
projekata, pre svega infrastrukturnih, koje bi EU podržala.
Regionalna saradnja, međutim, neće oživeti ukoliko i regionalni
akteri ne budu aktivniji u osmišljavanju relevantnih projekata, kao
i pritiska na EU da ispuni svoja obećanja. Zavisiće i od njihove
sposobnosti da na pravi način rešavaju ozbiljna ekonomska i
socijalna pitanja u zemljama regiona.
I posle gotovo 30 godina važi rečenica Žaka Delora, koja mi se
svojevremeno urezala u pamćenje, da su "Balkanci siročići Evrope".
Ta rečenica je na svoj način aktuelna i danas, jer ni tada kao ni
sada, Evropa nije uspela da mehanizme koje je sama ponudila učini
delotvornim. Zaokupljenost unutrašnjim previranjima, smanjuje
motivaciju regiona za članstvo u EU i otvara druge alternative. Zbog
nesposobnosti regionalnih aktera da definišu svoje nacionalne i
državne interese one kratkoročno izgledaju privlačno. Evropski
kišobran dugoročno gledano je ipak najbezbednija opcija za Balkan.
Pronadjen kamion u Austriji sa 71 mrtvim telom migranata. To je samo
jedna u nizu tragedija migranata koja ne samo da je šokantna, već je
i opominjuća za razmere koje migrantska humanitarna katastrofa
poprima. Koliko još takvih tragedija treba da se desi da bi svet
odgovorio pravom merom. |