Postupak rehabilitacije Milana Nedića, predsednika vlade za vreme
nemačke okupacije Srbije tokom Drugog svetskog rata, počinje 7.
decembra pred Višim sudom u Beogradu, potvrđeno je za RSE u ovom
sudu.
Mediji u Srbiji navode da postupak počinje osam godina nakon što su
zahtev za vraćanje časti i građanskih prava podneli generalov
praunuk Aleksandar Nedić, Srpski liberalni savet i Udruženje
političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima.
Takođe štampa piše da je sud do sada odbijao da započne proces uz
argumentaciju da ne može da bude rehabilitovan neko ko nije bio
osuđen zbog čega će podnosioci zahteva pokušati da ospore uredbu
Vlade FNRJ kojom je on bez presude proglašen ratnim zločincem. Prema
zvaničnoj verziji događaja Milan Nedić je 1946. godine počinio
samoubistvo, tako što je iskoristio nepažnju zatvorskih čuvara i
iskočio kroz prozor zatvora u Beogradu.
Međutim, istoričar Milivoj Bešlin kaže za RSE da rehabilitacija
Milana Nedića, kvislinškog predsednika vlade Srbije od 1941. do
1944. godine ,ne bi mogla nikako drugačije da se tumači nego kao
rehabilitacija fašizma.
RSE: Da li se može govoriti o rehabilitaciji ako nije bilo sudske
presude i šta bi značila eventualna rehabilitacija Milana Nedića?
Bešlin: Ne bih ulazio u pravne norme, nonsense kako možete
rehabilitovati ličnost koja nikada nije bila sudski osuđena. Zakon o
rehabilitaciji, koliko god bio sporan i reviozionistički, tu je
jasan. Prema njemu laički rečeno sudite sudskom postupku. Dakle,
preispitujete da li je data osoba imala fer suđenje. Na koji način
možete rehabilitovati nekoga ko nije imao suđenje i koji bi bili
motivi?
Što se tiče Milana Nedića istoriografija, i domaća i svetska, tu je
jasna. Ne samo da je bio kvisling, Nedić je odgovoran jer je imao
ključnu ulogu u sprovođenju holokausta u Srbiji, odnosno njegov
aparat terora, njegova policija, žandarmerija, naravno uz strane
okupacione vlasti, bile su ključne u sprovođenju holokausta. Beograd
je bio jedan od prvih gradova u okupiranoj Evropi koji je sam Nedić
proglasio “Juden fraj”, odnosno očišćen od Jevreja. On se time
pohvalio nacistima.
Same uredbe Nedićeve vlade, on je donosio desetine uredaba i
dekreta, bile su apsolutno rasisitičke gde je zabranjeno, citiram:
Jevrejima i Ciganima da rade u državnim službama, da budu studenti
univerziteta, osporeno im je pravo na rad, na imovinu, njhova
imovina je bez naknade proglašena vlasništvom države tako da je to
par excellence rasistička i fašistička vlast.
RSE: Kakve se poruke šalju tim rehabilitacijama, ne znamo za Milana
Nedića da li će biti rehabilitovan, čak i jedan od njegovih potomaka
kaže da porodica ne veruje da će doći do te rehabilitacije, ali
imali smo rehabilitacije u prethodnom periodu poput Draže
Mihailovića. Kakva se poruka šalje takvim rehabilitacijama?
Bešlin: Osnova za takve rehabilitacije je ono što je već nazvano
anti-antifašizam u Srbiji. Dakle, time se osporava i derogira
antifašističko nasleđe Srbije. Time se što je vrlo važno falsifikuje
istorija jer se prilikom svake od tih, ne presuda koje donosi sud
nego odluka, vi imate jednostranački postupak, ne obnavljate čitav
proces nego donosite jednu de facto političku odluku, ali time se
zapravo dovode u pitanje ne samo antifašistički temelji ovoga
društva nego se i direktno falsifikuje istorija i rehabilituje se i
sam fašizam kao takav. Mislim da je to vrlo opasno.
Kada govorimo o Nediću, on je, na primer, imao svoje govore koji su
emitovani na Radio Beogradu gde je on recimo o partizanima, kao
jedinom antifašističkom pokretu u Jugoslaviji govorio, citiram:
satrite ih, to izdajničko seme satrite da bi naš narod živeo,
satrite ih i ubijajte, trebite taj kukolj iz srpske narodne njive,
vaša ruka će se pozlatiti, ime ovekovečiti, utamanjujte ih,
prijavljujte ih vlastima i tražite pomoć. Crvenu neman trebićemo bez
predaha, bez milosti do potpunog istrebljenja, kraj citata.
Istovremeno je tvrdio u mnogobrojnim govorima, opet citiram:
dugujemo blagodarnost Velikom Nemačkom Rajhu što nam je omogućio
život, što nam je pružio časno mesto saradnika u izgradnji novog
sveta, kraj citata. Dakle, takvog čoveka rehabilitovati ne postoji
druga poruka nego rehabilitovati fašizam.
RSE: Kakvo je iskustvo u drugim zemljama Evrope?
Bešlin: Ne znam u pravnom smislu kako je to urađeno i kako se radi u
zemljama Istočne Evrope, ali u faktičkom smislu u delu
istoriografije i u delu javnosti dobar deo Istočne Evrope ide tim
putem, najpre su krenule Baltičke republike, pa i čitava Istočna
Evropa. Vidimo poslednjih godina slično i u Ukrajini gde se
saradnici okupatora, nesumnjivi fašisti, ljudi koji su bili
najodgovorniji za sprovođenje holokausta u svim tim zemljama
rehabilituju, od njih se prave patriote. Naravno osnova za to je i
nacionalistička ideologija koja ima potrebe da negde svoje ideološke
pretke predstavi kao patriote a ne kao fašiste i izdajnike. |