|
Gotovo nestvarna slika prošlog četvrtka u Banjaluci. U prepunom
Muzičkom paviljonu, u kome stotinak prisutnih sedi a još toliko
stoji, atmosfera kao pred nečiji dugoočekivani nastup, kao pred
značajnu premijeru ili koncert. Naspram Banjalučana različitih
generacija, koji su tako masovno pohrlili u svoj "Staklenac", sede
gosti iz Beograda i Sarajeva - okupljeni da razgovaraju o knjizi i
povodom knjige "Dominantna i neželjena elita", o delu Latinke
Perović koje izaziva brojna i različita reagovanja ne samo u Srbiji,
i ne samo o prošlosti nego i u sadašnjosti na prostorima čitave
bivše Jugoslavije. Tanja Topić, šefica banjalučke kancelarije
Fondacije Fridrih Ebert, jedan od organizatora ovog događaja,
pozdravlja Latinku Perović, istoričarku i autorku dela, Ivana
Lovrenovića, književnika i novinara, Asima Mujkića, sociologa i
filozofa, Srđana Šušnicu, kulturologa iz Banjaluke, i Radeta
Radovanovića, novinara Danasa, predstavnika izdavača Dan Graf.
U prvom redu, tik jedan uz drugog, sede Zlatko Kramarić i Vladimir
Nikolić, generalni konzuli Hrvatske i Srbije u Banjaluci.
- Kod nas u našim zemljama uobičajeno mišljenje je da je liberal
onaj koji mrzi sopstveni narod, a radikal nešto suprotno, odnosno
osoba koja razumije svoju naciju. Kod nas je radikalnost odavno
postala 'mejnstrim' i nešto što je etablirano - objašnjavao je dr
Asim Mujkić, profesor FPN u Sarajevu.
On dodaje da ovo stanovište Latinka Perović predstavlja primerima
Marka Nikezića i Dobrice Ćosića.
- To su dva različita načina razmišljanja, jedan se zalaže za život
u složenoj zajednici, organizovano društvo, politiku konsenzusa i
saradnje sa svijetom, za Srbiju okrenutu Zapadu. Drugi je za
svesrpsku državu, za rat kao dinamiku razvoja, usmjeren ka Moskvi -
objašnjava Mujkić.
Kroz optiku "Dominantne i neželjene elite" profesor Mujkić pokušava
da sagleda i stvarnost svoje zemlje.
- U Bosni i Hercegovini dominantnu elitu u cjelini čine etno
politički poduzetnici, oni koji se profesionalno bave "zastupanjem
vitalnih nacionalnih interesa", odnosno - baš oni koji baštine, sada
u sasvim drugačijoj formi, ovu temeljnu doktrinu narodnjaštva. To je
grupa koja suvereno raspolaže javnim resursima zemlje, materijalnim
i nematerijalnim, kao što su položaj u hijerarhiji političke i
ekonomske moći. Ovaj vladajući sloj bez obzira na različit
nacionalni predznak, na različitost teritorijalne distribucije
unutar BiH, dijeli identične interese, ima jasnu klasnu svijest o
sebi i održava se uz pomoć kontroliranog, usmjerenog i ograničenog
neprijateljstva.
"Na izravan način ovo je knjiga o ljudima, ali na neizravan ona je
politička istorija moderne Srbije", smatra Ivan Lovrenović.
- Knjiga pokazuje i objašnjava kako se kod nas moglo dogoditi, od
ključne devedesete, da se, grubo rečeno, komunisti pretvore u nešto
drugo. Mislim da se u knjizi može jako dobro vidjeti da su ti
komunisti uvijek u duši bili narodnjaci i radikali, a osim toga -
cijeli sistem je bio postavljen kao parareligiozni, počev od
njegovog ustrojstva koje možete šematski prikazati kao piramidu, od
baze do vrha na kojem je "sjedila" sakrosanktna moć... politička,
vojna, policijska i svaka druga, sve do jednog čovjeka koji je tu
moć personificirao - kaže Lovrenović.
"Taj sistem je sjajno konzervirao i dalje odnjegovao ono što bi se
moglo nazvati strukturom vjerničkog mentaliteta, i to one njegove
najlošije osobine koje se manifestiraju kao kolektivitet,
poslušnost, žeđ za vođom, za autoritetom, odbacivanje kritičkog
razmišljanja... "Po mom viđenju", kaže Lovrenović, "to je glavni
humus koji je omogućio da se "preko noći" isti ljudi do jučer
privrženi jednome pokažu privrženi drugome sistemu, a kada malo
bolje pogledate, zapravo se radi o istoj stvari samo u različitoj
modifikaciji."
"Napravio bih jedan generacijski otklon u percipiranju ovog djela",
kaže kulturolog Srđan Šušnica, čije tekstove o posledicama rata u
BiH s pažnjom čita i Latinka Perović.
- Mi smo danas u Banjaluci, dvadeset i tri godine nakon njene
simboličke okupacije, koja je počela u rano jutro 4. aprila 1992.
Okupirana je jednim bjesomučnim nacionalizmom, fašizmom, kulturom
zaborava, socijalnom amnezijom koja je poništila ne samo živote onih
protjeranih i prognanih, već je poništila i živote onih koji su
ostali. Gdje su nestale moje komšije muslimani i Hrvati 1992.
godine? Zašto su u Banjaluku tada došli ljudi iz Osijeka i drugih
gradova? Zašto je u gradu gdje nije bilo ratnih dejstava protjerano
75.000 građana a ubijeno njih više od 230? - pita se i pita sve
Srđan Šušnica.
On tvrdi da se iz dela Latinke Perović može iščitati zbog čega su se
dogodile strašne stvari a termin "narodnjaštvo" poredi sa pojmom "ur
fašizam" pisca Umberta Eka.
- To je tradicionalizam, mačizam, stalni rat, što je Dobrica Ćosić i
eksplicitno rekao, to je prezir prema drugom, drugačijem, elitizam
bez pokrića, militarizam... Moj je stav da sve dok se ne suočimo sa
zločinima počinjenim u naše ime, nećemo imati pravo na vlastite suze
- zaključuje mladi banjalučki kulturolog.
Govoreći na kraju ovog uzbudljivog razgovora, prekidanog neretko
aplauzima prisutnih, Latinka Perović je izrazila zahvalnost
organizatorima i svim ljudima koji su došli na promociju njenog
dela. Istakla je da je srećna što postoje ljudi poput Srđana Šušnice
koji otvoreno, ali zasnovano na dokumentima, iznose svoje stavove,
koji su hrabri i koji bude optimizam u bolje sutra. Kaže da je do
sada o knjizi govorilo više od tridesetoro ljudi "zavidnih
biografija", kao i da je zadovoljna načinom na koji je knjiga
prihvaćena u javnosti, iako se veoma brzo našla u središtu
kontroverzi.
- U Zagrebu su rekli mi nemamo takvu knjigu, ali ja to ne uzimam kao
čin pohvale sebi kao autoru, ja samo hoću da priznam da je Srbija
bila središte jugoslovenske drame, da je bila inicijator svih onih
strašnih procesa koji su devalvirali kulture i ljude, a ne toliko
jednu državu, jer su njeni obrisi zamislivi u različitim oblicima i
različitim okvirima - rekla je Latinka Perović.
Istakla je da nije sasvim neočekivan taj obrt koji se desio
devedesetih da od jednog dosta dogmatičnog i fanatičnog komunizma
dođe do jednog žestokog i zločinačkog nacionalizma.
- Osnova je bila, kaže Latinka Perović, zapravo to narodnjaštvo i
taj nacionalizam koji je u novovjekovnoj Srbiji bio jedina tradicija
orijentisana na dovršenje ujedinjenja i osvete Kosova kao zavjetnog
cilja.
Ipak, nisam veliki pesimista, osjećam da se mladi ljudi i nove
generacije u koje ulažem i sama ogroman trud, sa posvećenošću
vraćaju onom što mi zovemo prošlost... Slažu činjenice, pokušavaju
da rekonstruišu jednu sliku i da je smjeste u jedan daleko širi
kontekst, zaključila je autorka "Dominantne i neželjene elite".
Umorna ali veoma zadovoljna nakon dvoipočasovnog razgovora još je
dugo potpisivala svoje delo čije su desetine primerka Banjalučani
prosto razgrabili.
- Hvala vam što ste došli iz Beograda, a da nam konačno niste
pričali o srpstvu, kaže jedan mladi Banjalučanin. Konzul Zlatko
Kramarić, koji je ovom prilikom ostao bez knjige Latinke Perović,
poziva nas da se istim povodom, što pre, vidimo u Osijeku.
Čitav događaj u Banjaluci bio je nešto mnogo, mnogo više od
uobičajene promocije značajnog dela. |
