Meka moć, kako je ovaj pojam definisao američki politikolog Džozef
Naj krajem 20. veka, predstavlja postizanje političkih ciljeva
neoružanim ili nenasilnim sredstvima. Svoje izvore pronalazi u
kulturi i jeziku, političkim i društvenim vrednostima, i spoljnoj
politici.
"Zapad, koji je smislio čitavu ideju meke moći, pre svega SAD, išao
je na pitanje popularne kulture, Holivuda, muzike i na taj način su
u vreme hladnog rata delovale primamljivije od Sovjeta. Ruska meka
moć je najspecifičnija zbog toga što je ona najgrublja. Tu nemate
toliko pitanje kulture, još manje muziku, čak toliko ni jezik –
ruska meka moć je najviše politizovana", kaže istoričar Milivoj
Bešlin.
Poslednjih godina, Rusija jača svoju meku moć u Srbiji. Nasuprot
zapadnoj, njen cilj je smanjenje podrške evropskim integacijama i
njenim vrednostima i, pre svega, sprečavanje širenja NATO-a na
Balkanu, dok se kao alternativa nameću čvršće veze sa Rusijom.
Uz jačanje bilateralnih odnosa, saradnje crkava, te sve više medija,
Kremlj meku moć širi i kroz različite organizacije koje promovišu
srpsko-ruske odnose. Centar za evroatlanske studije mapirao ih je
preko stotinu.
"Samo u poslednjih godinu i nešto dana identifikovali smo trend
porasta broja tih struktura", navodi Jelena Milić, direktorka Centra
za evroatlanske studije.
Uz političke partije i medije, reč je o udruženjima građana,
pokretima, studentskim organizacijama, internet portalima, ograncima
ruskih organizacija u Srbiji i ruskim fondacijama.
Prema istraživanju Centra za evroatlanske studije, prve ovakve
strukture formirane su na severu Kosova odmah po proglašenju njegove
nezavisnosti 2008. godine, da bi aktivnije postale 2012. godine,
tokom demonstracija na "barikadama".
Porast njihovog broja u Srbiji krenuo je 2008. godine, a počeo je da
jača sa početkom pregovora o normalizaciji odnosa Beograda i
Prištine, 2013. godine. Broj njihovih aktivnosti povećava se tokom
2015. kada, kako se navodi u studiji, postaje jasno da će Srbija
početi i formalne pregovore sa Evropskom unijom, te kad je
obelodanjena namera jače saradnje sa NATO.
U širenju ruskog aktivizma u Srbiji, prema rečima istoričara
Milivoja Bešlina, poseban značaj imao je otvaranje beogradske
ispostave Ruskog instituta za strateška istraživanja (RISI), koja je
formirana pod pokroviteljstvom predsednika Rusije Vladimira Putina,
i na čijem je čelu u Moskvi bivši obaveštajac Leonid Rešetnjikov,
inače čest gost Srbije.
Poznat je, navodi Bešlin, po kontroverznim izjavama među kojima su i
one o konstituisanju "novog srpskog kolektivnog identiteta".
"Kroz javne istupe, čelnici RISI-ja konstantno pružaju nadu
nacionalizmu u Srbiji da ratovi nisu završeni, da granice na Balkanu
nisu konačne i tako srpski nacionalizam, kao poraženi nacionalizam u
ratovima, dobija nadu da je moguć revanš", kaže Milivoj Bešlin.
U Ruskom institutu za strateška istraživanja nisu odgovorili na
pozive autora ovog teksta. Preciznije, do ove organizacije skoro da
nije moguće doći. Na pozive na broj telefona koji se može pronaći na
internetu niko ne odgovara, dok sama organizacija u Srbiji nema
svoju web stranicu.
U Agenciji za privredne registre upisani su kao udruženje čija je
delatnost izdavaštvo, a cilj im je "pospešivanje
naučno-istraživačkog stvaralaštva ruskog i srpskog naroda, te svih
vidova saradnje".
Ispostava u Beogradu otvorena je 2013. godine, kada su njihovom radu
blagoslov dali sveštenici Srpske pravoslavne crkve, a predstavnici
Instituta poručili da im, "za razliku od zapadnih zemalja u Srbiji
nije potrebna meka moć".
"Jer između dve zemlje i dva naroda postoji i duhovna i istorijska
bliskost i razumevanje", rekao je Nikita Bondarev, naučni saradnik
RISI-ja.
Nešto kasnije, na konfereniciji u Beogradu koja se bavila
"razmatranjem duhovnih veza dva naroda, i načinima odbrane od meke
moći Zapada", Bondarev je poručio da je "meka moć Rusije u Srbiji
još slaba i da mora biti jača".
Specijalni gost ove konferencije, u organizaciji moskovskog Fonda
Gorčakov i organizacije Srpski kod (koja takođe nije odgovorila na
pozive RSE), bio je njihov direktor iz Moskve Leonid Rešetnjikov, a
u zaključak skupa je ugrađena njegova teza da je "pravoslavlje
posebna civilizacija najviših vrednosti i da je alternativa
američko-zapadnjačkom konceptu potrošačkog evropejstva koje
devalvira ljude na materijalna, a ne duhom bogata bića".
O granicama Balkana ovako je govorio: "Iako bismo svi želeli
stabilnost, one su privremene jer su veštački nametnute spolja, na
štetu srpskog naroda. On je podeljen, slično kao i ruski".
Pored Beogarda, čest je gost i Banjaluke. Bosanskohercegovački
entitet Republika Srpska odlikovao ga je, kako je rekao, jednim od
najviših odlikovanja – Ordenom Njegoša.
"U ime odlikovanih Rusa rekao sam da predstavljamo patriotske snage
Rusije i da ćemo učiniti sve da zaštitimo prava i mogućnost
nezavisnog razvoja Republike Srpske", poručio je.
U maju ove godine, u Privrednoj komori Srbije upriličena je
promocija njegove knjige "Vratiti se Rusiji", čiji je domaćin bila
Naša Srbija, organizacija na čijem se sajtu navodi da se bave
humanitarnim radom, i pomaganjem i zaštitom dece (takođe bez
odgovora na pozive RSE).
Kao i na većini skupova, i na ovom su učestvovali predstavnici
Srpske pravoslavne crkve, uz ostale i kontroverzni mitropolit
crnogorsko-primorski Amfilohije, poznat po ekstremističkim stavovima
i govoru mržnje.
"Sve te organizacije koje Rusija ovde ili finansira ili podržava
imaju vrlo sličnu politiku, to je držanje otvorenim kosovskog
problema, zamrznutog konflikta, jer kroz njega Rusija ostvaruje svoj
uticaj i u Srbiji i šire na Balkanu. Tu je takođe i igranje na
separatizam Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini, odnosno na
Republiku Srpsku kao platformu za ostvarivanje ruskih imperijalnih
interesa na Balkanu", kaže Bešlin.
Najvažniji geopolitički cilj Rusije ostaje zaustavljanje širenja
NATO-a, te su i ove organizacije, kako navodi politički analitičar
Boris Varga, usmerene na te ciljeve.
"Suzdržanost prema Evropi i zapadnim vrednostima, suzdržanost prema
NATO-u, suzdržanost prema liberalnim vrednostima, i utemeljenost u
patrijarhalnim i veoma konzervativnim i tradicionalnim vrednostima",
navodi Varga.
U njihovom diskursu dominira narativ o "tradicionalno dobrim
srpsko-ruskim odnosima", "uzajamnom istorijskom pomaganju" i
"pravoslavnom bratstvu".
"To ne postoji. Balkan uvek u ruskoj politici treba posmatrati kao
poligon za pokazivanje moći i odmeravanja snaga sa Zapadom, a da nju
samu to ništa ne košta. U tom smislu, Rusija jeste bila prisutna na
Balkanu, ali je u različitim vremenskim periodima igrala različite
igre sa balkanskim narodima. Ništa tu Srbi nisu specifičniji od
ostalih balkanskih naroda", konstatuje Milivoj Bešlin.
Većina njih su nacionalističke i konzervativne, a "antizapadnim"
narativom se, zapravo, protive univerzalnim pravima i slobodama,
navode naši sagovornici.
"One neretko potpuno prenebregavaju, recimo, koncept sekularizma
jedne zemlje i maltene se zalažu za crkveni, pravoslavni način
uređenja države. Zalažu se za konzervativne vrednosti, ali na jedan
potpuno nesavremen način. Neke od njih već dugo traju i dugo čine
dela koja je teško inkriminisati, kao što je širenje govora mržnje,
zastrašivanje, širenje, po nama, nedemokratskih principa delovanja.
Oni se gase pa se preregistruju i nastavljaju da postoje", navodi
Jelena Milić.
Srpski obraz je organizacija koja je nastala nakon što je Ustavni
sud Srbije 2012. zabranio rad Otačastvenog pokreta Obraz, koji se
nalazi i na listi Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije (MUP) kao
klerofašistička ogranizacija. Poznati su po pretnjama i nasilju nad
organizatorima i učesnicima Parade ponosa, prekidanju izložbi i
performansa umetnika sa Kosova i iz Hrvatske, učešću u nasilnim
demonstracijama na beogradskim ulicama posle hapšenja haškog
optuženika Radovana Karadžića.
Lider Obraza Mladen Obradović je 2014. proveo četiri meseca u kućnom
pritvoru, po odluci Apelacionog suda, a zbog širenja rasne i druge
diskriminacije pred otkazanu Paradu ponosa u septembru 2009. godine.
Ujedno je i jedini koji se odazvao našem pozivu. Tvrdi da je odluka
o zabrani Obraza politički motivisana, i dodaje da nastavljaju
saradnju sa različitim političkim i društvenim činiocima u Rusiji.
Na pitanje na čemu se saradnja zasniva, Obradović odgovara: "Na
prvom mestu je naša ljubav prema Rusiji i ruska ljubav prema Srbiji.
Ljubav prema Gospodu Bogu, prema našoj pravoslavnoj veri i svest da
je potrebno da svi slobodarski narodi stanu u jedan front u odbrani
od zapadnjačke agresije koja preti da uništi sve vrednosti
slobodarskog sveta".
U danu kada smo sa njim razgovarali vratio se iz Rusije.
"Moj boravak u Rusiji i u Južnoj Osetiji je bio vezan za učešće na
međunarodnoj konferenciji na temu Kavkaz i globalni izazovi i
pretnje, koju su organizovali Ruski institut za strateška
istraživanja i južnoosetijski državni univerzitet. Bio sam jedini
predstavnik iz Srbije i nagrađen sam medaljom povodom 25 godina
postojanja republike Južne Osetije. Nagradu mi je uručio predsednik
Leonid Tibilov lično (predsednik Južne Osetije, prim. aut.)", navodi
Obradović.
Obradović ne priznaje nezavisnost Kosova, dok su Južnu Osetiju, koju
naziva republikom, priznale Rusija, Nikaragva, Nauru, Venecuela i
Tuvalu, a međunarodne organizacije poput Ujedinjenih nacija (UN),
Organizacije za evropsku bezbednosti i saradnju (OEBS), Evropske
unije, smatraju je delom Gruzije.
Iako protivnici globalizacije, ove organizacije idu u korak sa
savremenim tehnologijama. Uz aktivizam u virtuelnom svetu, održavaju
i direktan kontakt putem tribina čiji su, uprkos problematičom
sadržaju, domaćini često beogradski fakulteti.
"Njihove mašine botova ne prezaju ni od pretnji životom, spominjanja
familije, zloupotrebe privatnih podataka. Mlade animiraju kroz
studentska udruženja i pokrete jer su vrlo aktivni na beogradskom
Univerzitetu. Iako se zalažu za nezavisnost Srbije i izlazak iz
procesa evropskih integracija zbog gubljenja suvereniteta, oni
smatraju da mora da se prihvati sve što dolazi iz Rusije. Nisam
sigurna da i sami imaju najbolju percepciju šta je današnja Rusija,
sa kakvim izazovima se susreće, kakav je način vladanja i da li bi
tamo uopšte mogli da budu registrovani kao udruženje građana ili bi
im neko smanjio te slobode", ocenjuje Jelena Milić.
Njihovi izvori finansiranja u većini slučajeva nisu transparentni,
pa je nemoguće utvrditi odakle novac dolazi.
"Često deluju u sivoj zoni, bez formalnih registracija kod nadležnih
državnih tela i zakonom propisanih načina finansiranja. Njihovi
sajtovi su bez ikakvih informacija o tome ko ih i kako finansira, a
jedno od glavnih odbrana je članstvo kroz članarinu”, navodi Milić.
Na pitanje o izvorima finansija, vođa Obraza izbegava da direktno
odgovori. Umesto finansijske podrške, rad ove organizacije pokreće,
kako kaže, "ljubav prema Rusiji".
Za razliku od ovih organizacija, kojima se pitanje finansiranja ne
postavlja, one za koje novac stiže sa Zapada, što je i naznačeno na
njihovim sajtovima, uz napade da su "strani plaćenici", stalna su
medijska tema u Srbiji.
"Od trenutka kada smo objavili ovaj izveštaj, narativ o tome ko
stabilizuje, a ko destabilizuje region i Srbiju se dodatno pojačao i
to ne od ekstremne desnice i onoga što su bile margine društva. Oni
koji prave spiskove nesrba su postali mainstream u javnom životu. Mi
novac primamo isključivo preko banaka, preko posebnih projektnih
računa da bismo donatorima mogli da podnesemo finansijske izveštaje.
Toga sa ove druge strane nema", navodi Jelena Milić.
Ostaju li van radara državnih organa, tek ciljevi ruske meke moći
uvek su imali saveznike u parlamentu Srbije, te u duboko uticajnoj
Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Na poslednjim izborima učestvovale su četiri otvoreno pro-kremaljske
liste, a u poslaničke klupe sele su dve, koje se jasno zalažu za
prekid evropskih integracija – Srpska radikalna stranka i koalicija
Demokratska stranka Srbije-Dveri.
Krajem juna, vladajuća Srpska napredna stranka učestvovala je sa
opozicionom Demokratskom strankom Srbije (DSS) i Dverima na kongresu
Putinove Jedinstvene Rusije u Moskvi, kada je i potpisana
Deklaracija o međustranačkoj saradnji i zajedničkim aktivnostima u
državama regiona.
"Deklaracija koju je Jedinstvena Rusija potpisala sa partijama u
regionu, sugeriše da se Srbija na neki način ugleda na Rusiju i da
spreči ono što se zove uticaj sa Zapada. Znači, da ograniči
finansiranje nevladinih oragnizacija sa Zapada, da ograniči uticaj
finansiranja raznih fondova i raznih medija", navodi Boris Varga.
Ruska meka moć u Srbiji biće sve osmišljenija
I dok se protagonisti značaja jačanja veza Srbije i Rusije čvrsto
drže prošlosti, javnost, pre svega mladi, malo toga zna o savremenoj
Rusiji.
"Režim nije jednako država. Rusko društvo je mnogo složenije nego
što je to politika režima, iako mi to ne vidimo iz medija. Rusi
imaju ozbiljnu nauku, oni imaju vrlo ozbiljnu istoriografiju. Ako
govorimo o nauci, književnosti i tako dalje, taj uticaj može da bude
dobrodošao, ali se ruska meka moć ne ogleda kroz filmove, muziku,
jezik ili kuvanje čaja kao kod Kineza", ističe Milivoj Bešlin.
Ruska meka moć u Srbiji će, ocenjuju sagovornici RSE, nastaviti da
raste, i u sukobu sa zapadnom biće sve osmišljenija.
"Rusi su naučili kako Zapad ostvaruje meku moć, razvili su sve te
medije, ulažu u nevladin sektor. Međutim, to su druge vrednosti. Ako
Zapad ulaže u liberalne vrednosti, Rusi ulažu u nešto što su
tradicionalne i patrijarhalne. Ako se sve ovo realizuje, mi ćemo se
kretati u pravcu tvrde ruke, autokratije i autoritarnog režima. Već
se pokazuje da je Srbija duboko u korupciji, da mediji nisu
slobodni, ne toliko koliko su bili. Tako da mi već polako ulazimo u
priču koja može da nas vodi u model koji je veoma sličan ruskom –
jedna dominantna partija, sa izrazitim populističkim,
nacionalističkim liderom", navodi Boris Varga.
To je istovremeno i politička opcija koja je proevropski kurs
zacrtala kao zvaničan, ali ga dovodi u poziciju neprestanog
preispitivanja kroz insistiranje na politici balansa – što
podrazumeva prijateljstvo sa Rusijom, bez obzira na distancu koju je
poslednjih godina prema Moskvi izgradila Evropska unija. |