|
Povodom smrti Radomira Konstantinovića
Dušan Sakić - Skić
Godinama u Srbiji imamo edukaciju za prihvatanje
palanačkog duha kao naše istinske prirode, a samo iz jednog razloga
koji je danas tako očigledan, a on se ogleda u svođenju i zatvaranju
kompletnog stanovništva na poredak i vrednosti jedne male zajednice
sa severa Kosova. Čudovište palanačkog duha mora svakodnevno da bude
nahranjeno i zato nam je pogled na bilo koji zločin ravnodušan jer
je čudovište u nama zadovoljno. |
Čudovište nacio-mitologije jednom oslobođeno i pretvoreno u jedini
smisao života ili još gore u samu ljudsku prirodu u jednoj zajednici
koja ne priznaje postojanje onog drugog izvan njenih granica,
odnosno ne priznaje postojanje sveta, svoje zadovoljenje može imati
jedino u ravnodušnosti prema zločinu učinjenom prema bilo kome i na
bilo koji način.
Pre dvadeset godina je nacio-mitološko čudovište
zatvorilo svet kao opštu ideju u granice vlastite zajednice bez
obzira koliko velika ili koliko mala ona bila (postojanje izabranog
naroda), jer bez tog uslova nema palanačkog duha. Zatim je na scenu
stupila SANU jer to nacio-mitološko čudovište ima svoj program koji
razni Ćosići, Bećkovići nisu uspeli da zapišu do kraja (kraj i ne
sme da postoji jer onda i nema palanačkog duha, to naravno oni ne
znaju) jer su svoju želju za životom i večnošću mogli jedino da
nahrane jednom takvom idejom ravnodušnosti prema zločinu (prva tačka
programa) koja je postala njihov vlastiti večni život koji je Srpska
pravoslavna crkva blagoslovila u svakom pogledu (čak je proglasila
svetiteljem Nikolaja Velimirovića jer nacio-mitološko čudovište mora
da ima i svoje svetitelje). Onda je kao neminovna posledica toga
došlo ubijanje onog drugog izvan vaše granice, jer nije dovoljno da
se postavi granica pa da taj drugi nestane bar u početku dok još
uvek postoji kod vlastitog stanovništva predstava o nekome koji živi
pored njih. Dakle, idemo u masovne zločine a u cilju nametanja
vrednosti, jedne već dovoljno zatvorene zajednice, drugima oko nas,
po mogućnosti celom svetu (to je i Hitler želeo da ostvari, a i
mnogi pre njega). Kada su napravljene nepremostive razlike sveti
svetosavski ratnici su se vratili u svoju zajednicu ali sada kao
učitelji osnovne ideje ravnodušnosti prema zločinu i postali čuvari
tog večnog plamena koji sada već teško neko može da ugasi. Sada na
red dolazi pitanje budućnosti opstanka jedne takve zajednice. Nije
se bilo teško setiti da je budućnost u promeni obrazovnog sistema u
toj zajednici kako bi se generacije koje su rođene u tom
dvadesetogodišnjem periodu obrazovale u tom duhu palanke i spremne
sačekale dolazak samog nacio-mitološkog čudovišta (za njih je to i
bog i vera i nada, toliko je mislim jasno). I to čudovište je
napokon ekspliciralo samog sebe u jednoj maloj severno kosovskoj
zajednici (ili bilo kojoj sličnoj zajednici ako ona još negde
postoji). Čitav sistem promene ljudske prirode sada je završen jer
imate živu budućnost koja vas jede iz dana u dan, a ne kao što bi
trebalo, da vam otvara nove mogućnosti i razvija vas u slobodi, a
samo zato da bi mogla da vas ravnodušno gleda kako umirete zbog toga
što ste sačuvali onog malog pojedinačnog teroristu u sebi koji se
bori protiv tog nacio-mitološkog čudovišta u kojeg se oni zaklinju i
nazivaju bogom, svetinjom, kolevkom itd. |