 |
Poštovana gospođo Đinđić,
Uvaženi prijatelji Zorana Đinđića,
Želim, pre svega, da izrazim zahvalnost na pozivu,
koji mi čini čast, da učestvujem u predstavljanju javnosti tek
izašle iz štampe treće knjige Izabranih dela Zorana Đinđića,
Subjektivnost i nasilje. Nastanak sistema u filozofiji nemačkog
idealizma.
Zatim, da odam priznanje urednicima Izabranih
dela, Sretenu Ugričiću i Ružici Đinđić, kao i izdavačima, Fondaciji
Dr Zoran Đinđić i Narodnoj biblioteci Srbije, za veoma kvalitetno
izdanje koje je Borut Vild, svedenom grafičkom formom, učinio još i
otmenim. |
Najzad, da ukažem na značaj koji će Izabrana dela imati ne samo za
razumevanje ličnosti Zorana Đinđića nego i istorijskog konteksta u
kome se on javlja.
Odmah posle 12. marta 2003. godine, takoreći
sutradan posle ubistva premijera Đinđića, pojavile su se nekolike
knjige i knjižice njegovih tekstova. Inicirale su ih grupe uglavnom
mladih ljudi, koji nisu bili profesionalni priređivači i izdavači.
Bio je to spontani otpor reviktimizaciji ubijenog premijera čiji je
cilj bio racionalizacija zločina. Ujedno, i izraz intencije mladih
koji nisu imali uvid u njegovo celokupno pisano delo da se glavno,
ipak, nalazi u njegovim idejama čiji pisani trag treba bezuslovno
sačuvati.
U godinama posle 12. marta 2003, u svakoj
godišnjici ove lične i nacionalne tragedije, ukazivano je na potrebu
da se pisana ostavština Zorana Đinđića prikupi, sredi i objavi. Za
to je postojao i akademski razlog. Dela filozofskog kruga u kome se
i sam Đinđić formirao, beogradskih praksisovaca, njegovih profesora
na Filozofskom fakultetu u Beogradu (Mihaila Markovića, Ljubomira
Tadića, Zagorke Golubović, Svetozara Stojanovića) već su objavljena.
Đinđićevo filozofsko delo je važno sa stanovišta napetosti koje su u
tom korpusu vladale: zato je bilo prirodno insistiranje da i ono
bude objavljeno.
Potreba za objavljivanjem pisane zaostavštine
Zorana Đinđića proisticala je i iz njegove jedinstvene pozicije
filozofa u politici, traganja za odgovorom na pitanje odnosa teorije
i prakse. Ipak, tragična sudbina filozofa u politici, bila je
odlučujući razlog za poduhvat Fondacije Dr Zoran Đinđić i Narodne
biblioteke Srbije. Potreba za uvidom u njegovu pisanu zaostavštinu
poistovetila se sa pitanjem istine i o njemu i o srpskom društvu.
Odakle intelektualno dolazi Zoran Đinđić, s kojim idejama ulazi u
politiku, šta u njoj hoće, ima li prethodnike i ko su mu
nastavljači?
Prva knjiga Izabranih dela Zorana Đinđića,
Jugoslavija kao nedovršena država, koja je svoje prvo izdanje
doživela 1988. godine u Novom Sadu, objavljena je 2010. godine.
Uvodnu studiju (Kontinuitet nedovršene državnosti) napisao je
profesor Nenad Dimitrijević.
Drugu knjigu, Jesen dijalektike. Karl Marks i
utemeljenje kritičke teorije društva, objavljena je 2011. goine. Ona
predstavlja prerađenu doktorsku disertaciju, koju je Zoran Đinđić
1979. godine, u svojoj 27. godini, odbranio na Filozofskom fakultetu
u Konstancu, u Nemačkoj. Prevedena sa nemačkog na srpski jezik,
Jesen dijalektike je prvi put objavljena u Beogradu 1987. godine.
Predgovor njenom drugom izdanju, u okviru Izabranih dela (Jesen
dijalektike u proleću mišljenja Zorana Đinđića) napisao je profesor
Novica Milić.
Ovim dvema knjigama, ove, 2012. godine, pridružuje
se treća knjiga Izabranih dela Zorana Đinđića, Subjektivnost i
nasilje. Nastanak sistema u filozofiji nemačkog idealizma. Predgovor
(Jesen Moderne) ovom, ustvari trećem izdanju (prvo 1982. u Beogradu,
drugo 2003. u Novom Sadu) napisao je profesor Miroslav Milović, koji
danas živi i predaje u Brazilu.
Ovo izdanje Izabranih dela biće zaokruženo 2013.
godine, kada se navršava deset godina od ubistva premijera Đinđića,
objavljivanjem još dve knjige: jedna će obuhvatiti njegove
filozofske rasprave, članke i polemike, a druga - političke
rasprave, članke i intervjue.
Objavljene tri knjige Izabranih dela imaju izvrsne
predgovore koji i čitaocu koji nema filozofsko obrazovanje daju
ključ za čitanje. Ujedno, autori visoko ocenjuju teorijska
dostignuća Zorana Đinđića i ukazuju na njihovu aktuelnost.
Vrednost Jugoslavije kao nedovršene države Nenad
Dimintrijević vidi, pre svega, u tome što je u njoj "prvi put u
Jugoslaviji na teorijski relevantan način afirmisana literalna misao
o pojedincu i politici". A Novica Milić Jesen dijalektike, zajedno
sa delom Subjektivnost i nasilje, smatra "jednim od vrhunaca dosega
jugoslovenske filozofske literature druge polovine prošlog veka",
dok Miroslav Milović naglašava da "I posle toliko godina knjige
Zorana Đinđića ostaju i dalje podsticajne".
Filozofske studije Zorana Đinđića su aktuelne u
smislu u kome je svako filozofsko delo, baveći se trajnim fenomenima
ljudske egzistencije, aktuelno. Ali, za mene su one dragocene sa
stanovišta istorijske nauke. Još radeći na Zborniku Zoran Đinđić:
Etika odgovornosti (edicija "Svedočanstva" br. 25, Helsinški odbor
za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006) autorskom timu je bilo
jasno da se radi o ličnosti koja je ne samo spadala u
najobrazovanije političke delatnike u novijoj istoriji Srbije već o
ličnosti sa modernim shvatanjem istorije. Đinđiću je bilo savršeno
jasno da, kako bi rekao Novica Milić, "istorija nastaje u razlazu sa
mitom, u razlici od mita". A živeo je i radio u vreme fascinacije
mitom, koja je Srbiju učinila zemljom "po strani od istorije".
Njegova opsednutost razvojem Srbije kao moderne države na potresan
način objašnjava kako je mogao biti istovremeno optuživan i da je
nacionalist i da je anacionalan.
Knjige Zorana Đinđića nalaze se danas u pedeset
biblioteka u Srbiji. Ali one nas ne vraćaju samo njemu i onim
vrednostima koje je "doneo" iz sveta već i tankoj ali postojećoj
liberalnoj tradiciji u Srbiji bez koje Srbija ne može da dođe sebi.
Bez koje će ostati nedovršena država. |
