Povezivanje i osnaživanje organizacija civilnog
društva Zapadnog Balkana, koje se bave pravima žena i
rodnom ravnopravnošću
Radionica za aktivistkinje iz Novog Pazara i
Bujanovca
28-29. april 2012
Dvodnevna radionica za podizanje nivoa veština i
znanja, održana u Beogradu u organizaciji Helsinškog odbora, okupila je
20 predstavnica civilnog sektora iz opština Bujanovac i Novi Pazar.
Radionica je deo projekta koji, uz podršku Evropske
komisije, realizuje organizacija Partners for Democratic Change
International /PDCI/ iz Brisela u partnerstvu sa Helsinškim odborom za
ljudska prava u Srbiji /Srbija/, Partners Kosova - Centar za upravljanje
konfliktima /Kosovo/ i ANTICO - Građanskom inicijativom žena
/Makedonija/.
Opšti cilj projekta jeste sensibilisanje
opštinskih vlasti i marginalizovanih žena na rukovodećim položajima za
rodnu ravnopravnost i prava žena, i osposobljavanje žena-rukovodilaca za
pokretanje inicijativa i rad u partnerstvu sa ženskim NVO u drugim
zemljama. U okviru specifičnog cilja 1 - "podizanje svesti na nivou
opština, civilnog sektora i opšte populacije o rodnoj ravnopravnosti,
anti-diskriminaciji i politikama i zakonima u oblasti podjednakih šansi
za sve, sa posebnim naglaskom na građanska i ljudska prava žena, kroz
programe obuke" - svaka od partnerskih organizacija, organizuje, između
ostalog, jednu dvodnevnu radionicu u dve unapred određene opštine u
svojim zemljama, kako bi podigle nivo veština i znanja lokalnih
organizacija civilnog društva koje se bave pravima žena.
Učesnicama je, kao referentna literatura, unapred
podeljen priručnik koji je sastavila organizacija-nosilac projekta PDCI.
Učesnice su bile aktivisktinje sledećih organizacija:
Forum žena - Bujanovac, NVO Prosperitet, Odbor za ljudska prava -
Bujanovac, i Udruženja samohranih majki i Horizont iz Novog Pazara. One
su usavršile svoja znanja u oblasti pisanja projekata za unapređenje
položaja žena. Na dnevnim radionicama koje su vodile iskusne trenerice
Jarmila Bujak-Stanko i Slavoljupka Pavlović učesnice su imale
priliku i da se bolje upoznaju sa međunarodnim i domaćim zakonodavstvom
u oblasti rodne ravnopravnosti. Poseban akcenat je bio na domaćim
institucijama kojima predstavnice civilnog društva mogu da se obrate za
pomoć i saradnju, kao što su ombudsman i poverenica za zaštitu
ravnopravnosti.
Helsinški odbor za ljudska prava je došao do podataka
koji ukazuju na da su prava žena u opštinama na jugu Srbije i Sandžaku
zabrinjavajuće ugrožena. U prethodnim razgovorima sa aktivistkinjama
ženskih organizacija i drugim akterima iz ovih opština istaknuti su
sledeći problemi:
- nepostojanje podrške SOS službama kao prvoj pomoći
ženama-žrtvama nasilja (NVO Kulturni centar Damad već niz godina pruža
usluge SOS telefona isključivo na volonterskoj osnovi);
- država ne finansira nijedan od ovih oblika pomoći;
- pravosuđe - neefikasnost, korupcija, opstrukcije od
strane lokalnih "moćnika";
- neadekvatno postupanje policijskih službenika
(nedostatak senzibiliteta za žrtve porodičnog nasilja, dalja
diskriminacija);
- neprimenjivanje člana porodičnog zakona o meri
udaljavanja nasilnika iz zajedničkog mesta stanovanja;
- plaćanje iz vlastitog džepa za lekarski nalaz kojim
žrtve nasilja dokazuje telesne povrede;
- izrazito tradicionalni odnosi u zajednici -
žene-žrtve nasilja mogu da se vrate u svoju primarnu porodicu često pod
uslovom da ne dovedu svoju decu (ovaj oblik uslovljavanja žene dovodi u
situaciju da se odlučuju između spasavanja vlastitog života ili
odricanja od materinstva);
- zajednica koja često toleriše nasilnika (često se
muški članovi rodbine uključuju u pretnje i šikaniranje žrtve nasilja);
- žene uglavnom ne znaju koja su im prava ili im nisu
dostupna pravna sredstva;
- nepostojanje besplatne pravne pomoći (preporuka je
osnivanje tima žena advokata koje bi pružale usluge žrtvama);
- nepostojanje bilo kakvog privremenog smeštaja, zbog
čega službenici centara za socijalni rad i policije često primenjuju
"medijaciju" - nasilnik se ubeđuje da više ne ponovi nasilje.
- na prostoru opštine Bujanovac ne postoje ni bazični
mehanizmi zaštite od nasilja u porodici (policija i nadležne službe ne
reaguju na učestale incidente prebijanja žena).
Učesnice radionice su potvrdile i komentarisale ove
konstatacije. Na primer, rekle su: "Obratiti se policiji, pa to je
tabu"; "Mi prvenstveno imamo problem sa predrasudama"; "Ne podržavaju
nas druge institucije - opština i centar za socijalni rad"; "Kada smo se
obraćali Centru za socijalni rad nismo dobili nikakvu pomoć"; "Postoji
jaka ekonomska zavisnost žena koja doprinosi njenoj daljoj
diskriminaciji".
Sledeće izjave ilustruju probleme koji se uočavaju u
kapacitetima samih organizacija ili osposobljenosti aktivistkinja: "Žene
nemaju sve potrebne informacije"; "Žene imaju dovoljno znanja, ali im
nedostaju mehanizmi preko kojih će ostvariti svoje predloge"; "Policija
se ne odaziva na slučajeve nasilja u porodici ili dolazi sa dva sata
zakašnjenja"; "Obraćanje institucijama dovodi do toga da odgovor kasni i
do pet meseci (npr. kada je u pitanju Ministarstvo za rad i socijalna
pitanja)".
Zaključak radionice: u ovim regijama (kao i u
celoj Srbiji) neophodno je raditi na umrežavanju organizacija koje
promovišu i štite prava žena; neophodno je jačati kapacitete tih
organizacija, što je jedna od važnih karika poboljšanja položaja žena i
ostvarivanja njihovih prava.
GALERIJA::: |