KAKVA REGIONALIZACIJA JE
POTREBNA SRBIJI
Čedomir Jovanović
Osnovni problem života u Srbiji je skupa, nesposobna i tragično
centralizovana država. Zabluda je da su zato neki njeni delovi, pre svih Beograd, u
povlašćenom položaju. Upravo je suprotno: Beograd je usporen preglomaznom državnom
birokratijom, a njegovi potencijali zarobljeni su u lavirintima nejasnih odnosa centralne,
gradske i opštinskih vlasti.
Danas nema onog najvažnijeg: priznanja države da sama nije sposobna da
rešava probleme građana i da zato mora da prenese nadležnost i resurse na one nivoe gde
života i energije ima: na regione i lokalne zajednice.
O promeni Ustava mora se raspravljati, ali u prvom planu treba da bude
održan hitan dogovor o načinu najefikasnije decentralizacije, garancijama Vojvodini za
pravu autonomiju, svojinskim i finansijskim nadležnostima. Nije nam potreban novi
kampanjski projekat, sličan onom iz 2006. kada je i usvojen katastrofalan Ustav koji nas
guši u tolikoj meri da je glavna kočnica oporavka. Ovako, kako je promena Ustava
najavljena, ona liči na uvod u beskorisnu kampanju. Kampanju, zato što se nespremnost za
rešavanje životnih problema maskira neodređenom najavom da će se svi problemi
otkloniti promenom političkog sistema. Istovremeno, one obaveze koji se moraju izvršiti
odmah, poput autonomije Vojvodine, vraćanja imovine i fiskalne decentralizacije, namerno
se odlažu i vezuju za tu neizvesnu ustavnu reviziju. Ne postoji nijedan razlog, osim
političke želje da se izbegne donošenje odluka, da se i dalje blokira usvajanje Statuta
Vojvodine i zakona o prenosu nadležnosti.
Ne smemo da dopustimo da se ponovo igra anahronim terminima opasnosti od
asimetričnosti, nestabilnosti, razgradnje. To je jezik s kraja osamdesetih. Siguran sam
da namere nisu iste, ali politika je u velikoj meri i interpretacija simbola, doživljaj
reči koje koriste političari. Zato postoji opasnost da, ako legitimizujemo takav
rečnik, otvorimo prostor i za zloupotrebe emocija koje u sećanju ljudi postoje.
Iskorak iz toga dugujemo izmučenim ljudima u ovoj zemlji. Zato moramo
promeniti i političku filozofiju i orijentaciju društva. Suština slobode mora se meriti
stepenom uticaja čoveka na sopstveni život i ostvarenjem svake potrebe koja ne ugrožava
nečije ljudsko pravo.
Pitanje autonomije i regionalizacije za LDP je pitanje ispunjavanja
odgovornosti. Građanima Vojvodine, Sandžaka, juga Srbije, ali i Beograda, Kragujevca,
Niša mora se dopustiti pravo specifične odgovornosti koje im omogućava da u potpunosti
ostvare svoje autentične interese u okviru regionalne ili pokrajinske autonomije. Samo se
tom vrstom slobode razvija, a samim tim i čuva Srbija. Bošnjacima, Mađarima, Albancima,
ali i svim drugim zajednicama, LDP želi da omogući da, u okvirima društva čiji su
ravnopravni građani, utiču na svoj život efikasnije nego što je danas slučaj. Proces
dezintegracije zemlje time neće biti ubrzan, već konačno zaustavljen. To je krajnji
cilj i vizija moderne Srbije: bez obzira na etničku ili versku pripadnost, bez obzira na
pol i rasu, političko opredeljenje ili mesto rođenja, svako rođen u Srbiji u njoj mora
videti i imati veću šansu nego u društvima u okruženju ili bilo gde u svetu.
Što se LDP-a tiče, proces decentralizacije zapravo je mehanizam za
suštinsku demokratizaciju društva. On mora brzo da dovede do većeg neposrednog
učešća građana u donošenju odluka, poreske decentralizacije, hitnog vraćanja imovine
lokalnim samoupravama, nasilno oduzete pre 13 godina, reforme javne administracije i
pametne privatizacije javnog sektora, stimulacije intenzivne međuopštinske, pogranične
i regionalne saradnje.
Zalažemo se za trostepeni sistem vlasti i ustanovljavanje regija
nadležnih u poslovima od regionalnog značaja, kao što su privredni razvoj, saobraćaj i
saobraćajna infrastruktura, održavanje javnih puteva, obrazovanje, zdravstvo, planiranje
mreže zdravstvenih, socijalnih, kulturnih ustanova, ali i urbanističko i prostorno
planiranje.
Mnogo je razloga zbog kojih je neophodno sprovesti regionalizaciju.
Ipak, u središtu svake reforme, naročito ove, mora biti javni interes. Decentralizovana,
višestepena administracija, bliža građanima, predstavlja ograničenje i kontrolu
centralizovanom i koncentrisanom sistemu vlasti. Konačno, cilj i najveća snaga
decentralizacije su građani koji aktivno učestvuju u obavljanju javnih poslova.
Predsednik Liberalno-demokratske partije
Čedomir Jovanović
objavljeno: 06/06/2009 |