|
Vojna parada Vojske Srbije održana je u subotu, 20. septembra, u
Beogradu. Na paradi, koja je organizirana na platou ispred Palate „Srbija“
pod sloganom „Snaga jedinstva“, sudjelovalo je više od 10.000 ljudi,
uz više od 2.500 jedinica naoružanja i vojne opreme. Najvišim
predstavnicima državnog vrha Srbije, gostima iz inozemstva i
građanima predstavljeno je više od 600 vojnih vozila, 70 aviona i 20
plovila. Tokom preleta aviona, uz „migove“, letjeli su i francuski „rafali“,
javili su jučer mediji.
Paradi u Beogradu prethodila je proslava „dana srpskog jedinstva“,
koja se održavala u dijelovima Bosne i Hercegovine te susjedne
Republike Srbije.
Što režim u Beogradu poručuje paradama državama regije? Pokušava li
Srbija prenijeti krizu u BiH i koji su njezini ciljevi u našoj
zemlji? Kakav je položaj Milorada Dodika uslijed sve snažnije
međunarodne izolacije i prijevremenih izbora u tom dijelu naše
države. Kakva je Dodikova budućnost i hoće li ga, i kada, Aleksandar
Vučić „pustiti niz vodu“? Na ova i druga pitanja, u intervjuu za
Radiosarajevo.ba, krajnje otvoreno i precizno odgovara Sonja Biserko,
osnivačica i direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava u
Srbiji.
Vučićeva paranoja
Radiosarajevo.ba: Uvažena gospođo Biserko, kako tumačite zajedničku
proslavu „dana srpskog jedinstva“ između bh. entiteta RS i Srbije,
posebno u kontekstu operacionalizacije prošlogodišnje deklaracije sa
„svesrpskog sabora“? Da li takve proslave i dokumenti zaista jačaju
međuetničke veze, ili, naprotiv, produbljuju nepovjerenje i stvaraju
dodatne tenzije u regionu? Vi na to godinama upozoravate.
Biserko: Ova parada je upriličena kako bi Aleksandar Vučić
demonstrirao moć, prije svega kroz kontrolu represivnog aparata.
Činjenica da je posljednjih mjeseci smijenio ključne ljude u
bezbjednosnom sektoru ukazuje na njegovu sve izraženiju paranoju i
nepovjerenje prema sopstvenim saradnicima.
Deklaracijom o jedinstvu Vučić ponovo pokušava da homogenizuje
društvo, što čini već duže od godinu dana. Presudu Miloradu Dodiku
predstavio je kao napad na čitav srpski narod, studente u Sandžaku
označio je kao „džihadiste“, a proteste u Vojvodini prikazao kao
secesionističke. Sve to ima za cilj da prikrije duboke podjele u
društvu pozivanjem na već uobičajene „neprijatelje srpstva“.
Pokušaj demonstriranja moći
Radiosarajevo.ba: Kako u tom kontekstu gledate na vojnu paradu
održanu 20. septembar u Beogradu, koju ste već djelomično spomenuli?
Predstavlja li ona regionalno „zveckanje oružjem“ i pokušaj izvoza
političke krize iz Srbije ka Bosni i Hercegovini, posebno u svjetlu
sve većih izazova s kojima se suočava srbijanski predsjednik Vučić?
Biserko: Parada je organizovana prije svega zbog duboke političke
krize u zemlji, kao pokušaj da se demonstrira moć države i zastraše
građani prikazom vojne sile. Studenti koji su željeli da prisustvuju
paradi i izraze podršku vojsci bili su spriječeni, ali su uspjeli da
izvan ograđenog prostora pozdrave vojsku uz povik „pumpaj“.
Vojska u Srbiji tradicionalno uživa veliko povjerenje građana, a
Vučić očigledno nastoji da taj simbol jedinstva iskoristi za
sopstvene političke ciljeve. Ipak, pitanje je koliko je u tome uspio.
Namjera parade bila je i da se pokaže vojna nadmoć u regionu.
Prikazano je oružje nabavljeno u Moskvi, Pekingu i Parizu, dok se
najsnažnijim činilo ono kupljeno u Izraelu. Kao opravdanje za ovakvo
vojno nadmetanje Vučić navodi nedavni savez Hrvatske, Albanije i
Kosova, kojem bi se, prema njegovim riječima, uskoro mogla
pridružiti i Bugarska.
Pokušaj izvoženja krize u BiH
Radiosarajevo.ba: Da li je u tom smislu BiH postala ventil za
unutrašnje frustracije i slabosti vlasti u Beogradu?
Biserko: Vučić je godinama bio duboko involviran u politiku RS, koja
se posmatra kao dio koncepta „srpskog sveta“. Njegov međunarodni
ugled, na kojem je dugo radio, počeo je ozbiljno da se urušava nakon
ruske agresije na Ukrajinu. Pokušao je da balansira između Moskve i
Washingtona, ali bez uspjeha. Iako često nipodaštava EU, ona je
ostala jedina strana koja ga suštinski podržava i toleriše. Međutim,
povjerenje u njega je sve slabije, naročito nakon rasprave o
situaciji u Srbiji u Evropskom parlamentu i najave da će EPP
razmatrati status Srpske napredne stranke (SNS).
U tom kontekstu i RS postaje dio promišljenijeg pristupa međunarodne
zajednice. Milorad Dodik više nije predsjednik RS, uvedene su mu
brojne sankcije, a posljednje i od strane Slovenije, gdje posjeduje
značajnu imovinu i ulaganja. Često se ističe da srpski kapital
prethodi ruskom uticaju. Vučić je pokušao da unutrašnju krizu u
Srbiji „izveze“ u RS povodom presude Dodiku, ali bez uspjeha. Jer
kriza u Srbiji je prevashodno unutrašnja, generisana lično od strane
Vučića i njegove klike.
Beograd je uvjeren da može da ishodi otcjepljenje RS-a
Radiosarajevo.ba: Koliko je realna opasnost od destabilizacije u
regionu, posebno u Bosni i Hercegovini?
Biserko: Činjenica je da je region i dalje fragilan i nekonsolidovan.
Koncept „srpskog sveta“, lansiran 2013. godine, zapravo predstavlja
oživljavanje nikada napuštenog velikodržavnog projekta. Iako je
Beograd čitavu deceniju bio percipiran kao faktor stabilnosti, u
praksi se radilo na integraciji RS u taj koncept. Tek je ruska
agresija na Ukrajinu osvijestila Zapad, koji od tada počinje
drugačije da posmatra „srpski svet“, ranije shvatan kao praznu
mantru.
Od tog trenutka EU ozbiljnije promišlja politiku proširenja (mada
još uvijek nedovoljno), dok NATO pomno prati bezbjednosnu situaciju,
naročito poslije događaja u Banjskoj.
Brojne posjete visokih zvaničnika EU i NATO-a i njihove jasne izjave
ukazuju da neće dozvoliti obnavljanje konflikta. To, međutim, ne
znači da neće biti tenzija i incidenata. Rusija u tome igra važnu
ulogu, neprestano testirajući spremnost EU i NATO-a da reaguju.
Problem je što Beograd i dalje djeluje uvjeren da može da ishodi
otcjepljenje. Važno je naglasiti i da nova američka administracija
nije promijenila svoj stav prema Balkanu, prije svega prema Bosni i
Kosovu.
U američkom Kongresu razmatra se novi zakon o Zapadnom Balkanu, koji
predviđa dodatnu podršku ustavnim i institucionalnim reformama u BiH,
s posebnim naglaskom na jačanje vladavine prava i borbu protiv
korupcije.
Dodik je oslabljen
Radiosarajevo.ba: Kako ocjenjujete trenutnu poziciju Milorada Dodika
unutar bh. entiteta RS-a, naročito u svjetlu sve izraženije
međunarodne izolacije? Da li je Dodik politički u padu i ima li
potencijal da dodatno usložni odnose unutar BiH, a time i u cijelom
regionu?
Biserko: Pozicija Dodika unutar RS i dalje je značajna, ali mnogo
slabija nego ranije. Dodik je decenijama gradio duboku mrežu uticaja
u RS – partijski aparat, lojalne bezbjedonosne strukture, snažan
medijski domet i kontrola ekonomskih i finansijskih resursa. Ipak,
pravne mjere (presuda i zabrana političkog djelovanja) te odluke
državnih i međunarodnih tijela (npr. obustava budžetskih sredstava
njegovim partijama) osjetno su ograničile njegovu formalnu moć i
legitimitet. To znači da još uvijek održava jak uticaj na dio
biračkog tijela i institucija u RS-u, ali uz velika ograničenja.
Zbog separatističke retorike i konkretnih akcija, Dodik je meta
sankcija i međunarodne kritike; njegovo procesuiranje i odluke koje
su ga udaljile sa funkcije dodatno su pogoršale njegov međunarodni
položaj.
Izolacija otežava njegovo međunarodno djelovanje i povećava
zavisnost Dodika (i dela političke scene u RS) o podršci prije svega
Rusije i nekih regionalnih saveznika (Mađarska, naprimjer). Dodik je
oslabljen institucionalno i međunarodno, ali nije beznačajan – i
dalje može pokrenuti ozbiljne političke krize.
Za Beograd, to znači izbor između instrumentalizovanja tih kriznih
potencijala za geopolitički dobitak (sa svim posljedicama) ili
aktivne, odgovorne diplomatske uloge koja bi pokušala smiriti
tenzije i štititi regionalnu stabilnost – izbor koji će oblikovati i
njenu evropsku perspektivu i sigurnosne odnose u regionu.
Prelivanje sumnjivog kapitala
Radiosarajevo.ba: Kako komentarišete nedavno uvođenje sankcija i
zabrane ulaska Miloradu Dodiku od strane Slovenije i Austrije,
posebno imajući u vidu činjenicu da, prema dostupnim informacijama,
posjeduje značajnu imovinu u tim zemljama?
Biserko: Slovenija je uvele sankcije Dodiku, ne samo zbog političkih
razloga, već zbog obimnog prelivanja kapitala sumnjivog porekla iz
Republike Srpske i šireg područja Zapadnog Balkana u Sloveniji.
Prema nezvaničnim informacijama (N1), na slovenačkoj obali Dodik ima
najmanje pet nekretnina čiji su formalni vlasnici rođaci i
prijatelji porodice Dodik. Jedna od tih nekretnina je i luksuzna
vila u Portorožu. Mnogi špekulišu da je to obično prethodnica ruskog
kapitala.
Zapad vidi Dodika kao prijetnju
Radiosarajevo.ba: Kako Zapad, posebno EU i SAD, trenutno posmatraju
Milorada Dodika – kao ozbiljnu prijetnju stabilnosti Bosne i
Hercegovine ili kao regionalnog političara s ograničenim dometom?
Imali smo ovih dana i tajnovitu posjetu njegove bliske saradnice,
Željke Cvijanović, Washingtonu – šta je tom prilikom njoj poručeno i
da li se ona može posmatrati kao potencijalna Dodikova nasljednica?
Biserko: Zapad vidi Dodika kao prijetnju – ne samo retoričku, nego
stvarnu potencijalno sistemsku – ali ne smatra da je trenutno u
potpunosti izvan kontrole. On je faktor nestabilnosti, ali ne faktor
nasilne eskalacije (još). I iz tog razloga se djeluje, ali oprezno.
Cvijanović je tokom posjete SAD navodno „objasnila poziciju RS“.
Prema onom što sam mogla pročitati u medijskim izvještajima, preko
nje je upućena poruka Miloradu Dodiku da se povuče s političke scene
i prihvati održavanje prijevremenih izbora u RS.
Međutim, ovo je (barem javno) nepotvrđena informacija – nema
službenog, jasnog saopštenja da je SAD formalno tražio od njega da
ode. Ipak, sudeći po tome što su sankcije i dalje na snazi može se
pretpostaviti da su te poruke tačne.
Podrška Dodiku sada donosi Beogradu troškove, ali njeno povlačenje
može značiti da Beograd mora prilagoditi svoju politiku RS-u, ako
hoće da održi međunarodni kredibilitet.
Radiosarajevo.ba: U kojoj mjeri Milorad Dodik danas predstavlja
političku volju građana entiteta RS-a, a koliko njegovu ličnu
političku avanturu radi očuvanja vlastite pozicije i zaštite od
pravosudnih procesa?
Biserko: Milorad Dodik danas samo delimično predstavlja političku
volju građana RS – pre svega kroz manipulaciju osećajem kolektivne
ugroženosti koja se sugeriše preko medija pod njegovom kontrolom. U
većoj mjeri njegova politika je postala lična avantura usmerena na
očuvanje vlastite moći i izbjegavanje pravosudnih procesa. Taj
raskorak je sve uočljiviji: građani žele bolji život i sigurnost,
dok Dodik proizvodi krize koje mu omogućavaju politički opstanak.
Njegova situacija je veoma slična Vučićevoj, mada je Vučić
vjerovatno međunarodno u povoljnijoj situaciji.
Radiosarajevo.ba: Kako biste opisali stvarnu prirodu odnosa između
Milorada Dodika i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića? Ima li tu
istinskog savezništva ili se više radi o strateškom kalkulisanju?
Biserko: RS je vojni plijen od kojeg Beograd neće lako odustati, bez
obzira ko je na vlasti. Naravno, svaki političar daje svoj pečat
odnosima, ali suština je integracija RS u „srpski svet“. Promjene
međunarodne okolnosti bitno utiču na tu dinamiku.
Vučić nesumnjivo dominira u tom odnosu jer RS politički, ekonomski i
diplomatski zavisi od Beograda. Vučić koristi Dodika kao instrument
uticaja u BiH, ali i kao „pregovaračku kartu“ prema Zapadu – u stilu
„ako pritisnete mene, evo šta Dodik može da uradi“.
Dodik je, recimo, prisutan na svim važnijim događajima u Beogradu i
često se stiče utisak da je prisutniji u Beogradu nego u Banjaluci.
Obojica njeguju narativ o ugroženosti Srba u regionu i obojica se
oslanjaju na podršku Rusije u trenucima kada se zaoštri odnos sa
Zapadom. Vučić izbjegava da otvoreno podrži Dodikove najradikalnije
separatističke poteze jer to direktno ugrožava međunarodnu poziciju
Srbije i evropske pregovore, međutim, njegovi mediji to podržavaju.
S obzirom da se obojica bore za svoj opstanak, svako za sebe, što
stvara latentno nepovjerenje. Dodik se oslanja na tu podršku, ali je
istovremeno svjestan da je njegova pozicija nesigurna i da mora
stalno dokazivati da je koristan Beogradu. Ipak, linija njihovog
odnosa je krhka: ako Dodik postane prevelik teret, Vučić će ga
žrtvovati bez mnogo oklijevanja.
Dodik kao Vučićev pregovarački kapital
Radiosarajevo.ba: U kojoj mjeri predsjednik Vučić kontroliše ili
podržava Dodikove poteze, a gdje se njihove strategije razilaze,
posebno kada je riječ o odnosima sa Zapadom?
Biserko: Vučić Dodika kontroliše u mjeri u kojoj mu je potreban kao
pregovarački kapital i jačanje pozicije Srbije, ali ga nikada ne
podržava do kraja u najradikalnijim potezima. Njihove se strategije
razilaze prije svega oko odnosa sa Zapadom: Vučić vodi politiku „sjedenja
na više stolica“ – balansira između EU/SAD i Rusije, jer su mu
evropske integracije i zapadni kapital ključni za opstanak na vlasti,
dok Dodik ide u frontalni sukob, često više zbog vlastitog opstanka
nego zbog dugoročne strategije.
Obojica su mnogo očekivala od nove američke administracije, ali do
sada nije bilo nekog vidljivog uspjeha u tom smislu, mada su obojica
angažovali lobiste u Washingtonu. Vučić je doživio fijasko na
Floridi, a Cvijanović u Washingtonu nije dobila bog zna šta.
I na kraju, Vučić je mnogo sposobniji jer kalkuliše dugoročno – čuva
međunarodne kanale i svakome daje po nešto što često ugrožava
ekonomske interese Srbije, dok Dodik reaguje kratkoročno, krizama i
eskalacijom kada mu prijete pravosudni procesi ili pad rejtinga.
Svakako su obojica na kraju svojih političkih karijera. |
