Ne jenjava rasprava o najavi referenduma
u Republici Srpskoj o danu tog bh. entiteta, niti njegov predsjednik
Milorad Dodik popušta pred tim raspravama i verbalnim “pritiscima”
koje odašilju neke političke stranke, strane diplomate i međunarodna
zajednica. Dodik je izričit – bez obzira na odluku Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine o neustavnosti provođenja referenduma,
izjašnjavanje u RS-u će biti održano 25. septembra ove godine.
Kao kontramjeru, bošnjački predstavnici
vlasti u Srebrenici najavili su raspravu o održavanju referenduma na
kojem bi se izjašnjavalo o otcjepljenju tog gradića iz RS-a, a s
idejom o referendumu javilo se i Udruženje “Žena-žrtva rata”, koje
traži izjašnjavanje za cjelovitu državu Bosnu i Hercegovinu, bez
entiteta.
O situaciji u kojoj se našla Bosna i
Hercegovina mjesec i po pred lokalne izbore, a koja na mahove
podsjeća na onu iz 1992. godine, razgovarali smo sa Srđanom
Šušnicom, pravnikom i kulturologom iz Banje Luke.
Zbog najavljenog referenduma, neki
građani su u strahu od ponovnih izbijanja sukoba, pogotovo stoga što
pravni stručnjaci izjavljuju da se njegovi eventualni rezultati ne
mogu provesti bez upotrebe sile. S druge strane, postoje oni koji
čitavu ovu priču iščitavaju kao politički marketing pred naredne
izbore u Bosni i Hercegovini. Da li se radi samo o tome i dokle sežu
granice kada je u pitanju politička propaganda?
– U ovakvoj Bosni zamrznutog konflikta
teško je odvojiti tenzije koji su rezultat političkog marketinga od
njihovih dugoročnih posljedica, ili, pak, nosilaca i njihovih
političkih interesa. Referendum i kontrareferendum su definitivno
sredstvo proizvođenja tenzija u cilju osvajanja vlasti na izborima
za obje trenutno vladajuće vrhuške. I političari u Stranci
demokratske akcije, i oni u Savezu nezavisnih socijaldemokrata,
trebaju ovakve međuetničke tenzije, jer bez njih ishodi izbora su im
neizvjesni, a to sebi ne smiju priuštiti.
I ne bi me čudilo da su ovi potezi
unaprijed dogovoreni između Bakira [Izetbegovića] i Dodika i
njihovih administrativno-stranačkih, porodično-zavičajnih i
tajkunskih hobotnica. Obje vrhuške imaju mnogo toga za izgubiti i ne
žele se kockati.
Pa, jesu li i takozvani Srbi i takozvani
Bošnjaci u oba entiteta svjesni koliko milijardi su i jedni i drugi
popljačkali i iznijeli iz Bosne?
Pa, jedina razlika između
koruptivnih struktura SNSD-a i SDA je u tome što koriste usluge i
mitomanske narative dvije različite religijsko-crkvene mafije i što
opljačkani novac sklanjaju u dva različita bankarsko-politička
režima, takozvani Srbi u Rusiji, a takozvani Bošnjaci u Turskoj.
Smatram da za međusobne odnose ovih dviju mafijaških hobotnica nije
nevažno ni ovo geopolitičko približavanje Rusije i Turske.
No, ja bih, ipak, rekao da se Dodiku
više ljulja stolica nego Bakiru [Izetbegoviću], pa smatram da ipak
Dodiku i SNSD-u ta referendumska priča sada više treba nego SDA.
Dodik balansira rizicima koji dolaze što iz bh. pravosuđa, što iz
izborne baze u RS-u, i njemu je od životne važnosti da građanima
RS-a svakodnevno pere mozak ultranacionalističkim mitovima, “srpskim
neprijateljima” i namišljenom samostalnošću RS-a.
‘Diletantska odluka’ u Srebrenici
Na to ima uticaja i centralizovanije
uređenje i politička scena u RS-u, pa se gubitak vlasti u nekoliko
većih opština u RS-u više osjeti na entitetskom nivou, dočim se u
Federaciji Bosne i Hercegovine taj gubitak amortizuje kroz
kantonalne nivoe vlasti. Na kraju krajeva, Dodik se sa referendumom
poigrava – što retorički, što institucionalno – zadnjih pet godina.
Bez ovih referendumskih i drugih ultranacionalizmom obojenih
tenzija, ovaj kriminalni režim u RS-u bi definitivno gubio izbore i
u Banjoj Luci, i u mnogim drugim opštinama.
S druge strane, sama ideja da se
organizuje kontrareferendum u Srebrenici je diletantska i vidi se da
ne dolazi od ozbiljnih državnika, koji imaju viziju i osjećaj
državničke odgovornosti, niti je dio neke strategije, već je
nekontorlisano blebetanje političkih diletanata i mafijaša, koji
zlorabe žrtvu i muku svojih građana da se bogate i ubiru političke
poene. To je postalo vulgarno i ogavno. Mogao se osmisliti 101
drugačiji odgovor koji bi imao državničku notu i odmah polučio
efekte, ali za tako nešto potrebna je inteligencija i mnogo predanog
političkog rada i etike. Da je vrhuška u Sarajevu iole
inteligentnija, manje koruptivna, državničkija i etičkija, ovakvo
entitetsko uređenje Bosne i Hercegovine, a i RS-a zajedno s njom,
odavno bi bilo stvar prošlosti. No vrhuška, izgleda, za to nema
vremena, zaokupljena je pljačkom i uzurpacijom vlasti i javnih
dobara.
Najveća kratkoročna opasnost od ovog
referenduma može biti samo ta da će Dodikova hobotnica ostati na
vlasti u najvećim opštinama u RS-u. Ali, dugoročniji rizik krije se
u činjenici da svaka predizborna tenzija ostavlja dugoročne
posljedice i po unutrašnju stabilnost Bosne i Hercegovine, i po
regionalnu stabilnost, a obje su više nego uslovljene geopolitičkim
interesima i potezima velikih.
Šta je stvarni cilj referenduma i da li
je on ‘domaći’ proizvod, ili ima svoje pomagače sa strane?
– Naglasio bih da svaka predizborna
međuetnička i ultranacionalistička tenzija u Bosni i Hercegovini,
bez obzira koliko se tu radilo o jednokratnom političkom marketingu,
ugradi jednu ciglu mržnje i razdora između građana u Bosni i
Hercegovini, devastira politički i državnički prostor Bosne i
Hercegovine i obezbjeđuje truli status quo sa neizvjesnim
posljedicama u budućnosti. Objektivno gledano, nikakav Dodikov
potez, ko god da ga podržava i pomaže, ne može dovesti do disolucije
Bosne i Hercegovine, ali može dovesti do unutrašnjih sukoba.
Dodik i SNSD, kao, uostalom, gotovo svi
nacionalno ostrašćeni političari u RS-u, pa i oni opozicioni,
definitivno imaju istu dugoročnu strategiju, a to je strategija
odugovlačenja i izmaranja. Dodik radi odličan posao u konstantnom
podgrijavanju zamrznutog konflikta, u održavanje trulog statusa quo
u Bosni i Hercegovini i u potpunom zaustavljanju Bosne i Hercegovine
na putu euroatlantskih integracija. U tome im zdušno pomažu
diplomatske i obavještajno-bezbjednosne strukture Rusije i, naravno,
vladajuća elita u Srbiji. Naročito onaj još uvijek živi dio
srbijanske političke i intelektualne elite koji je stajao iza
Miloševićeve agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i iza
genocida nad nesrbima, a radi zaokruživanja “vjekovnog srpskog
grunta”.
Te iste snage, uz pomoć Rusije,
rehabilituju [Slobodana] Miloševića i skidaju sa sebe svaki vid
odgovornosti za zločine i agresiju u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj
i prekrajaju ovu najbližu istoriju. Kao da umivaju Srbiju za neke
nove sukobe – naravno, tuđim tijelima, po tuđim gloginjama. Mogu vam
reći da su i Dodik i kompletna politička scena u RS-u i Srbiji
postali superverzirani za vođenje prikrivene ultrancionalističke
kulturne politike, mimikriju, skretanje pažnje i izmaranje
protivnika. Opozicija u RS-u se svojom pasivnošću i izlivima
patriotizma, rusofilstva ili četništva odlično uklapa u tu
strategiju, jer kad Dodik ode, svi će ga zaboraviti a neko drugi će
nastaviti sličan put, samo drugim stilom i u drugom kontekstu.
Postoje pokreti kao naprimjer “Pozitivna
Srpska” u RS-u i “Treća Srbija” u Srbiji koji se izdaju za neke
urbane cool likove, mnogo obrazovane patriote zainteresovane za
ekonomski napredak, neutralnost i spremne za saradnju sa drugim
etnijama, a ustvari se radi o finansijskim manipulatorima i
prikrivenim nacionalistima koje finansira srbijansko-ruski fond “A.
M. Gorčakov”. Mislim da tragove strategije ne treba tražiti u
ovakvim supervrućim događajima kao što je referendum, jer oni imaju
sasvim drugu namjenu.
Proruske organizacije u RS-u i
naoružavanje
Tragove dugoročne strategije treba
tražiti u činjenici da u RS-u trenutno aktivno djeluje preko 50
različitih srpskih ultranacionalističkih organizacija i
ekstremističkih grupa, rusofilskih organizacija, fondacija,
bratstava i pokreta, koji okupljaju na hiljade simpatizera i
članova, od četničkih organizacija i pokreta SNP 1389 do fonda “A.
M. Gorčakov”.
Prisutno je preko 20 proruskih, a
srpskih ultranacionalističkih medija, od Ruske reči i Pravde do
Večernjih novosti. Mnogi dolaze iz Srbije, ali ima i orginala iz
RS-a. Dobar dio njih se finansira iz tokova novca čiji izvori se
mogu pronaći u Srbiji i Rusiji, ili u ruskim fondacijama koje
podržavaju rusku diplomatiju, obavještajni rad i interese u
inostranstvu. Ili u činjenici da se policija RS-a intenzivno
naoružava i vatrenim oružjem i komunikaciono-prislušnim uređajima i
da su obavještajno-bezbjednosne veze između policije RS-a i Srbije
takve da se tu praktično radi o jednoj službi. Najveći investitori u
RS-u su Rusija i Srbija, i to u sektoru energetike, telekomunikacija
i rudarstva.
Ja, opet, smatram da sve to, zajedno sa
predizbornim podgrijavanjem međuetničkih tenzija, još uvijek nije
dovoljno za neku veću destabilizaciju Bosne i Hercegovine, ali da li
neko može garantovati šta će biti za pet ili deset godina?
Jedna od namjena ovog referenduma jeste
i ta da se ispita ozbiljnost, sigurnosni i državnički kapacitet i
reakcija elite u Sarajevu. I, naravno, pokazalo se da je njihova
reakcija presmiješna. Dijelom zbog njihove očigledne nesposobnosti,
a dijelom zbog vlastite koruptivne i kriminalne pozadine i
bogaćenja. Očigledan primjer za to su indicije za ozbiljni kriminal
glavnog tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine, ili, pak, ono što po
Sarajevu radi bračni par Izetbegović. Da se u Sarajevu zaista vodi
državnička politika, državni tužilac bio radio svoj posao, a onda
odavno ne bi bilo Dodika na sceni, ali ni Bakira, ni Sebije
[Izetbegović], ni [Dragana] Čovića, ni [Amira] Zukića i inih.
Elita u SDA bi voljela da presiječe
granu na kojoj zajedno sjedi sa Dodikovom i Čovićevom, ali da oni
nekako ne padnu. To će teško da bude. Time vrhuška SDA ugrožava
budućnost Bosne i Hercegovine, možda i više i dugoročnije nego
Dodikovi psihotični izlivi ljubavi prema RS-u i takozvanim Srbima.
No, mislim da su građani u Sarajevu,
Tuzli, Mostaru i drugdje u Federaciji Bosne i Hercegovine po tom
pitanju osvješćeniji i kapacitiraniji nego u Banjoj Luci i RS-u, i
to su pokazali kroz proteste i na mnogo drugih načina. Naravno,
elita u SDA pokušava i njih sve da sveže u jedinstveni bošnjački
tor, kako je Dodik svezao građane RS-a u srpski tor, ali mislim da
će taj bračni par na kraju proći kao i par Čaušesku. Jer, to što SDA
vrhuška radi Bosni je presramotno i presmiješno i takvim ponašanjem
ne mogu se izboriti sa Dodikovom separatističkom i nacionalističkom
politikom. I oni su toga svjesni i zato stalno prozivaju Ured
visokog predstavnika i ponavljaju mantru da OHR treba da reaguje,
jer time skidaju sa sebe političku odgovornost, koja objektivno i
isključivo leži na njima, kao političarima koji kažu da su bh.
patriote.
Kako u svemu ovome gledate ulogu
međunarodne zajednice, odnosno Vijeća za provedbu mira, koji se,
koliko vidimo, po ovom pitanju drži po strani?
– Isto bismo to mogli reći i za glavnog
tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Obavještajno-bezbjednosnu
agenciju, Državnu agencije za istrage i zaštitu… Mislim da se OHR
ovdje neće miješati, niti reagovati oficijelnim mjerama koje ima na
raspolaganju. Prvo, time bi OHR dao na značaju Dodiku, ali bi i
amnestirao vrhušku SDA i institucije Bosne i Hercegovine od njihove
političke dužnosti i odgovornosti na uspostavljanju pravne države
koja će imati kapacitete da reaguje na kriminalne i protivustavne
radnje svih.
Također, [visoki predstavnik međunarodne
zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin] Inzko nije kapacitet
diplomate koji će preuzeti inicijativu i lobirati, on je ovdje na
radnoj rehabilitaciji, a s druge strane, PIC neće imati dovoljan
pritisak iz SAD-a, niti jednoglasnu podršku svih članica Upravnog
odbora za neke ozbiljnije mjere prema Dodiku i vrhuški SNSD-a.
Traženje jednoglasne podrške svih
članica PIC-a zahtijeva teško trgovanje i pregovaranje SAD-a sa
Rusijom, a mislim da je sada, u jeku američkih izbora, i sa
trenutnom geopolitičkom situacijom, to gotovo nemoguće.
Drugim riječima, ako ajnštajnima u Bosni
i Hercegovini do sada nije bilo jasno da niko sa strane neće praviti
i štititi državu Bosnu i Hercegovinu umjesto bh. političara i
građana, neka im to bude jasno sada. I zašto bi neko sa strane
štitio državu čiji lideri je pljačkaju, a opljačkano bogatstvo kriju
u inostranstvu? Osvijestite se i počnite raditi svoj posao prije
nego počnete prozivati druge na odgovornost.
Da li smatrate da će OHR, osim verbalno,
reagirati i na drugi način, odnosno upotrijebiti ovlasti koje ima, i
da li, po Vama, trenutna situacija zahtijeva neku vrstu intervencije
i kakvu?
– Mislim da situacija zahtijeva hitnu
smjenu iskompromitovanog glavnog tužioca te profesionalan i ozbiljan
angažman Tužilaštva Bosne i Hercegovine i SIPA-e na momentalnom
hapšenju i procesuiranju Dodika, ne zbog referenduma, već zbog
silnih afera koje se vuku za njim i njegovom koruptivnom hobotnicom.
Sa Dodikom i njegovih 20 igrača u bijegu ili u pritvoru prije ovih
izbora nema tog referenduma koji će na izborima spasiti SNSD i
njihove satrape. Time će se otvoriti mogućnost za obaranje Vlade
RS-a i postavljanje prelazne vlade do novih redovnih izbora, ili do
promjene zakona i vanrednih izbora.
OHR i međunarodni faktori bi tu trebali
dati forenzičku i krivičnopravno pomoć bh. mehanizmima pravne države
i umanjiti štetni medijski i diplomatski uticaj Rusije. A to znači i
osigurati da srpski ekstremisti i proruski trabanti u RS-u i Bosni i
Hercegovini ne proizvedu neko nasilje zbog Dodikovog hapšenja ili,
pak, bijega iz zemlje. Sve ostale paušalne intervencije, odlaganja i
retorička nadmudrivanja su protiv interesa građana i države Bosne i
Hercegovine.
Dodikove avanture
S druge strane, situacija je takva da od
građana RS-a traži veliku mudrost, a ta mudrost bi značila da
građani u što većem broju bojkotuju i ignorišu ovaj i sve druge
slične referendume koje im podmeće korumpirana elita. Ovim
referendumom SNSD-ova nacionalistička politika želi uvući građane u
svoje kriminalne i nepotrebne odluke i time kolektivizirati nešto
što je politički hir i koruptivni interes pojedinaca.
Ljudi koji sebe doživljavaju kao Srbe
treba da znaju da će učestvovanjem u Dodikovim avanturama na svoja
pleća navući još jedan teret pogrešnih političkih odluka koje su ih
itekako koštale u bliskoj prošlosti. Time će se poistovjetiti sa
jednim zločinačkim i pljačkaškim režimom i sami sebe targetirati za
tuđ račun. Žalosno je da je i opozicija u RS-u pristala na tu igru.
Kolektiviziranje jedne takve, u suštini stupidne, odluke neminovno
vodi ka kolektivitziranju odgovornosti za sve buduće posljedice
takve odluke. Da li građani u RS-u žele takav teret staviti na
živote i budućnost svoje djece? |