NASLOVNA
- AKTUELNOSTI -

AKTUELNOSTI

 

AKTUELNOSTI

STRANA 2/5 ::: 1 | 2 | 3 | 4 | 5

INFO   :::  Naslovna - Aktuelnosti > Aktuelnosti arhiva - STRANA 2 > Zarobljena istina 18 godina od stradanja radnika RTS-a

 

Zarobljena istina 18 godina od stradanja radnika RTS-a

U bombardiranju NATO-a poginulo je 16 zaposlenih na Radio-televiziji Srbije, konačna istina ko je kriv i odgovoran i dalje se ne zna.

 

Piše: Dragan Banjac

23. april 2017, AlJazeera

 

Ovo je državni zločin prema sopstvenom narodu i svi krivci nisu procesuirani. Prošlo je 18 godina, u međuvremenu su izašle nove knjige, memoarske knjige, ali o stradalima u Radio-televiziji Srbije - koji su namerno žrtvovani - i dalje se ćuti. Zločinci i njihovi pomagači se i ne kriju. Znali su, govorili su, 'da će nas 'roknuti', ali (odgovorni) nisu hteli da spreče. Tužilaštvo je posebna priča, Zagorka Dolovac [republički javni tužilac od 2009. godine] nikad se nije suočila sa porodicama stradalih, a svi rukovodioci televizije pet minuta posle bombardovanja zgrade u Aberdarevoj bili su na licu mesta...

Ovako je u četvrtak, 20. aprila, na tribini/pomenu povodom ovog slučaja svoje kazivanje otpočela Žanka Stojanović, majka nastradalog Nebojše (27), žena koja, zajedno sa porodicama ostalih stradalnika, 18 godina tumara za istinom, kucajući na mnoga vrata, najviše u Beogradu, ali i po Evropi i svetu.

Tribina, na kojoj su, pored Žanke Stojanović, govorili novinarka Gordana Suša, reditelj Janko Baljak, penzionisani general Sveto Malinović, bivši ministar odbrane Dragan Šutanovac (aktuelni predsednik Demokratske stranke), Zoran Živković, bivši srpski premijer, poslanik u Narodnoj skupštini i lider Nove stranke, publicista Zoran Janić, Milan Antonijević iz Komiteta pravnika za ljudska prava i novinar Rade Radovanović - nije održana u RTS-u, niti su, kao što nije bilo ni predstavnika vlasti, na nju došli njeni današnji čelnici. Održana je u Medija centru, pod pokroviteljstvom Nezavisnog udruženja novinara Srbije.

Zašto se rasteže istraga? Žanka Stojanović tvrdi da je tužilac Zoran Đošan "zagubio nove dokaze, koje su mu dostavile porodice žrtava, i da zbog toga ne može da pokrene istragu" te da, pod izgovorom "poštovanja prema porodicama", ne želi da zatvori slučaj, a zapravo, tužilaštvo tako sprečava porodice da se obrate međunarodnim institucijama.

 

 

RTS ipak bio meta

 

General Malinović (bivši komandant Lovačko-bombarderskog puka, koji je u javnost dospeo tek nedavno, vatrenim nastupima na predizbornim tribinama Saše Jankovića) nema nikakva saznanja o tome da li je viša vojna komanda znala da je RTS cilj, ali je mišljenja da je onaj ko je odabrao RTS za metu - zločinac.

Osuđuje i one koji su ostavili ove ljude - Jelica Munitlak (28), šminker, Ksenija Banković (28), video-mikser, Darko Stiomenovski (26), tehničar u razmeni, Nebojša Stojanović (27), tehničar u masteru, Dragorad Dragojević (27), radnik obezbeđenja, Dragan Tasić (31), električar, Aleksandar Deletić (31), kamerman, Slaviša Stevanović (32), tehničar, Siniša Medić (32), dizajner programa, Ivan Stukalo (34), tehničar, Dejan Marković (39), radnik obezbeđenja, Milan Joksimović (47), radnik obezbeđenja, Branislav Jovanović (50), tehničar u masteru, Milan Janković (59), precizni mehaničar, Tomislav Mitrović (61), režiser programa i Slobodan Jontić (54), monter) - "kao kolateralnu štetu, da prave naše Markale radi poena u svetu". (Prosečna starost poginulih 33,5 godina.)

Za razliku od Malinovića, koji je okolišao, pominjao patriotizam, prave vođe i demagoge (čak da nikad nije glasao za Slobodana Miloševića!?), Živković, bivši najbliži saradnik ubijenog premijera Zorana Đinđića, direktan je: "NATO bombardovanje Srbije nema nikakvo opravdanje. Ludilo koje smo imali ovde sa Slobodanom Miloševićem, kao glavnim ludakom, i ludilo oko njega nije moglo da se reši bombardovanjem, ali još više nema opravdanja da isti ti ludaci žrtvuju nedužne ljude."

Živković napominje da je NATO još 13. ili 14. oktobra 1998. godine usvojio plan bombardovanja i da je tadašnja Savezna vlada, kojom je predsedavao Momir Bulatović (naredba pod brojem 37) naložila RTS-u izmeštanje tehnike i ljudstva. Rukovodstvo nije ispoštovalo naredbu. Upravo tada, kaže Živković, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić dobijaju rešenja za stanove, kupuju nameštaj i useljavaju se.

 

 

Zašto se brani Šutanovac?

 

Šutatovac, iz njemu samo poznatih razloga, uporno skreće vodu na nečiju vodenicu, govori o netačnim tvrdnjama koje su se pojavljivale u javnosti, poput one da je neko "presreo komunikaciju između pilota aviona koji je gađao RTS i NATO baze", i da je od čelnika NATO-a saznao da takva komunikacija ne postoji.

Antonijević pita tužilaštvo "na koji način su zamrzli postupak" i da je sada ostala - koliko god bilo nisko poverenje u rad Ustavnog suda - jedino ustavna žalba i da jedino tako može da se dođe do Međunarodnog suda pravde u Strazburu.

S druge strane, publicista Janić, autor knjige Tišina u Aberdarevoj, svojevrsne optužnice o ovom zločinu, kaže da je njegova knjiga testament i oporuka da se "jednog dana, kada se sve promeni", dođe do istine i "uputstvo za sud, koji ništa nije preduzeo". On, pak, tvrdi da sporni transkript [pilota sa bazom u Avijanu] ipak postoji, što je Šutanovac nekoliko puta opovrgao tokom debate.

Janić pominje izvesnog zastavnika Krstevskog, koji je, zbog otkrivanja istine o slučaju, tražio da bude zaštićeni svedok, ali se povukao, jer nije dobio zaštitu. Šutanovac kaže da osoba s prezimenom Krstevski "ne postoji", a neki članovi porodica nastradalih (među njima i Žanka Stojanović) tvrde suprotno i kao ključan dokaz pominju izveštaj trojice bezbednjaka, koji je trajno arhivirao pukovnik Lakić Đorović.

Šutanovac tvrdi da su to "fantazije" i da je pominjani Đorović, "zavodeći jedan predmet, umesto šestice zapisao nulu". Nula ili šestica, zbog nepoštovanja naredbe Savezne vlade, direktor RTS-a Dragoljub Milanović pravosnažno je osuđen na desetogodišnju zatvorsku kaznu.

 

 

Radovanović: Gad je izveo svoju kćerku

 

Rade Radovanović, novinar dnevnog lista Danas, a tokom bombardovanja izveštač Radija Slobodna Evropa, prepričao je svoj dijalog dan nakon pogađanja zgrade RTS-a sa tadašnjim ministrom informisanja Aleksandrom Vučićem. Kancelarija mu je bila u hotelu "Metropol", a Ministarstvo je izmestio u zgradu Tehničkog fakulteta. Bio je, veli, veoma potrešen i rekao mu da mu je majka te večeri bila na poslu u zgradi Televizije, da nije znao da će zgrada biti bombardovana, ali je kazao da zna ko je imao tu informaciju.

"Nabrajao je: 'Znali su Milanović, Rica debeli [Jovan Ristić], Milorad Komrakov i Dušan Vojvodić', časteći ih sa 'nepismeni Milanović, glupi Komrakov...' i psujući redom."

"Znate li šta je taj Vojvodić uradio?"

"Ne", rekao je Vučić.

"Taj ljudski gad je došao pola sata pre napada i izveo svoju kćerku! Da nije, možda, slučajno to uradio?", rekao je Radovanović Miloševićevom propagandisti.

Tokom tog razgovora latio se olovke i počeo da beleži imena, kako bi u izveštaju naveo ko je sve za to znao. Vučić mu je rekao da će mu to biti poslednji izveštaj. Bivši gensek radikala je skočio i, aludirajući na bračni par Milošević-Marković, palcem pokazivao na plafon, rekao da "njima treba što je moguće više mrtvih, a Vi hoćete to da kažete... to bi Vam bilo poslednje što ste rekli".

Na suđenju Milanoviću sutkinja Radmila Dragićević Dičić, na predlog advokata i molbe porodica stradalih, pozvala je Aleksandra Vučića da se izjasni o činjenicama i navodima koje je Radovanović, pozivajući se na njegove reči, u tekstu izneo. Obrt!

"Gospođo sudija, ja nisam znao da će NATO bombardovati Televiziju... Jer, da sam znao, ja bih izveo svoju majku iz te zgrade... Ali, gospođo sudija, ja znam nešto drugo što je ovde bitno! Znam da je gospodin Rade Radovanović NATO plaćenik... I da zato piše to što piše... E, to ja znam! A ako vi, gospođo sudija, takvima... NATO plaćenicima... poklanjate poverenje, ja Vam onda ne mogu pomoći!"

 

 

Žena sa Kosova - glas razuma

 

I pored dobre namere Nezavisnog udruženja novinara Srbije, rasprava nije stvar pomerila s mesta. Postupak je i dalje "zamrznut" i niko ne može reći da li će i kada da se "odledi". Problem je, valjda, što ovde nema ničeg spornog.

Svi odgovorni su znali da je RTS meta, tri dana ranije deset svetskih televizijskih kompanija koje su koristile usluge tehnike napustilo je zgradu, a rukovodioci su (Gordana Suša kaže da su se šetali obližnjim Tašmajdanskim parkom) pet minuta posle udara bili su na licu mesta. "Julovka" Tatjana Lenard je ("Neka [Vesli] Klark puca, mi čekamo... Naša adresa je Takovska 10...) začikavala NATO snagama. Milanović je svoje odslužio, možda mu dodele i kakvu gramatu.

Na kraju se za reč javila žena iz publike. Reče da je došla sa Kosova.

"Slušam ovde, ne umanjujući značaj nedužnih žrtava radnika RTS-a i bol njihovih najbližih, da su samo krivi tamo neki NATO zlikovci, a niko da progovori šta smo mi krivi, šta su naši radili. Ko je i zbog čega pozvao NATO?! Zašto je sa Kosova, posle stravičnih zločina naše voske i policije, proterano milion kosovskih Albanaca, u ime koga i zašto su činjeni ti zločini?! Zašto su nam uvek drugi krivi, a mi pravedni? Zašto smo rušili lepi Vukovar, u ime koje ideje? I ne želim da moja deca uče u školi da su samo krivi jedino tamo neki zlikovci sa Zapada i, kako naši mediji kažu, Šiptari. Zašto smo rušili Sarajevo i tamošnje stanovništvo držali u izolaciji 1.000 dana? Je li to zbog toga što je onaj doktor i pesnik koji je tamo stigao sa Durmitora hteo da ispita granice ljudske izdržljivosti? Vreme je da se suočimo sa svojim greškama i grehovima. Dok ne priznamo svoje zločine i ne osudimo zlikovce među svojima, nećemo da ozdravimo i priključimo se uljuđenom svetu."

Pružio sam joj ruku, ne pitajući je za ime i ostalo.

Što se tiče razmrsivanja klupka u vezi sa slučajem u Aberdarevoj, to je, kratko i slikovito, objasnio reditelj dokumentarca 02.06 anatomija bola Janko Baljak, koji drži da "stvar visi u vazduhu do Strazbura".

A možda i dovek(a)! Srbija, brale!

 

AKTUELNOSTI

STRANA 2/5 ::: 1 | 2 | 3 | 4 | 5

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Copyright * Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji - 2008

Web Design * Eksperiment