Nedovoljno jasne poruke Borisa Tadića i njegovi brojni ustupci
snagama koje otvoreno istupaju protiv integracije Srbije u Evropu,
mogu dovesti do apstinencije upravo onih koji su za evropsku Srbiju.
Zbog svega toga tražimo od Borisa Tadića da u poslednjoj nedelji
kampanje jasno artikuliše evropski put Srbije i pozove na razgovor
sve društvene aktere koji su njegovi prirodni saveznici za taj put,
pre svih političke predstavnike, odnosno stranke poput stranaka
manjina, LDP i naravno nevladine organizacije. To je najmanje što
Tadić kao lider i predsednički kandidat koji očekuje podršku
demokratskih snaga, može da uradi upravo zbog ciljeva koje ističe
kao prioritete svoje politike. Samo takva jasna politika i precizan
plan mogu mobilisati sve proevropske snage i sprečiti povratak
Srbije u najteža vremena. Biljana Kovačević - Vučo, Komitet pravnika
za ljudska prava, Sonja Biserko, Helsinški odbor za ljudska prava u
Srbiji, Nataša Kandić, Fond za humanitarno pravo, Borka Pavičević,
Centar za kulturnu dekontaminaciju, Staša Zajević, Žene u crnom,
Miljenko Dereta, Građanske Inicijative, Dinko Gruhonjić, Nezavisno
društvo novinara Vojvodine, Andrej Nosov, Inicijativa mladih za
ljudska prava''.
Nakon pročitanog apela, učesnici konferencije su
rekli sledeće:
Miljenko Dereta, Građanske Inicijative:
Tišina koja je zavladala nakon pročitanog apela je
zanimljiva zato što ste vi kao i mi verovatno zbunjeni činjenicom da
se mi obraćamo zapravo onome za koga će, pretpostavljam, većina od
nas glasati. Njemu se obraćamo zato što imamo utisak da on pogrešno
procenjuje da ima većinu i da pogrešno procenjuje da će svi koji
demokratski misle i koji žele Srbiju u Evropi glasati za njega, a da
pri tom on ne preduzme korake koje je neophodno da preduzme da bi te
ljude izveo na birališta. Svaki glas je važan u nedelju. Mi želimo
da kandidata učinimo i odgovornim za to. On se mora obratiti svima.
Ne samo svim građanima, kao što je rekao, već i institucijama koji
čine deo političkog života, a to su pre svega parlamentarne stranke
koje treba da obezbede ratifikaciju sporazuma sa Evropskom unijom.
Dakle, mi ga pozivamo na dijalog sa svima od kojih ishod glasanja
zavisi. To je prvo. Drugo, izloženi smo u poslednje vreme novim
napadima koji dolaze iz dela vlade, koji su usmereni prema Evropskoj
uniji i međunarodnoj zajednici. Ja moram da kažem da nosim sa sobom
inspirativni tekst gospodina Samardžića, jer prosto ne mogu da
verujem, svaki čas proveravam, možda sam pogrešno pročitao, da u
njemu između ostalog piše da su Evropska unija i SAD i Kosovo
zapravo zapali u skoro psihotičku situaciju, što je dijagnoza koju
se ne bih usudio da dam čak ni da sam lekar, a malo dalje on kaže da
strepi jer u Evropskoj uniji može da pobedi ludilo. I treće što me
jako zabrinulo to da sam čuo da će verovatno i Australija priznati
Kosovo što nas onda obavezuje da Đokovićevu pobedu označimo kao
ništavnom. Hvala vam.
Nataša Kandić, Fond za humanitarno pravo:
Mi izlazimo sa ovim apelom upravo zato što hoćemo
demokratsko lice Srbije. Do sada sa ovakvim političkim elitama nismo
uspeli da vidimo to lice, ali mi svi zaslužujemo posle svih ovih
godina da Srbija dobije političko lice koje garantuje demokratsku
budućnost sadašnjim i budućim generacijama. Poruke predsedničkog
kandidata Borisa Tadića moraju da su jasne da svakodnevno ne
strahujemo od približavanja politici i stavovima premijera Vojislava
Koštunice, što je do sada otvaralo više prostora za Srpsku radikalnu
stranku i one koji će se pridužiti toj stranci, ukoliko se dogodi da
kandidat SRS pobedi. Mi hoćemo Srbiju sa predsednikom koji će vrlo
otvoreno i jasno da pokaže da mu je potrebna i pomoć i podrška svih
onih koji zastupaju evropske vrednosti. 70 posto građana jeste za tu
Srbiju koja će biti deo Evropske zajednice, ali umesto kortoaznog
obraćanja građanima hoćemo da nam pokaže da on poznaje i računa na
svaku konkretnu organizaciju, partiju i pojedinca koji zastupaju
evropsku budućnost za svoju zemlju. Hoćemo da prekine sa političkim
igrama u vezi sa Kosovom. Hoćemo da budemo susedi sa Albancima.
Hoćemo da Srbi na Kosovu imaju budućnost, a ne da stalno strahuju od
podizanja oružja. I zato tražimo u ovoj nedelji jasne poruke o miru,
prijateljstvu i o tome da naš predsednički kandidat Boris Tadić
računa na civilno društvo, na političke partije koje predstavljaju
manjine, najbolju demokratsku opciju koja se tiče Evrope i
demokratske budućnosti Srbije. U tome je taj naš apel i u tome
vidimo zapravo obavezu predsedničkog kandidata Borisa Tadića da
prestane da okreće glavu i da izbegava,da se obrati konkretno i čuje
da mi svi hoćemo da podržimo, ali da znamo koga i zašto da podržimo.
Hvala.
Sonja Biserko, Helsinški odbor za ljudska
prava u Srbiji:
Tražimo da se Boris Tadić izjasni u ovim
poslednjim danima predsedničke trke zato što smo ovih dana svedoci
da ga premijer Vojislav Koštunica zatrpava novom tezom o trećem putu
između Rusije i Evropske unije, da ga ministar za Kosovo zatrpava
tezama da je Evropska unija ideološki cilj poput komunizma i
samoupravljanja i da je to izraz dogmatske svesti. Zato što je
Srbija potpisala jedan nepravičan i nepovoljan sporazum sa Rusijom
samo da bi se pokazala da je antievropska. O tome ćemo nekom drugom
prilikom. Zato što su svi komentatori i analitičari upregnuti da
publici u Srbiji kažu da Evropa nije put Srbije. Evropa je jedini
put demokratizacije Srbije, ukoliko je želimo a već je ovde rečeno,
70 posto građana se izjašnjava za taj cilj. I zato tražimo, još
jednom ponavljam, da se predsednički kandidat Boris Tadić obrati
onim milion i po građana koji imaju pravo na glas a nisu izašli u
prvom krugu i sve izvesnije je da možda neće izaći ni sada, a oni
mogu biti odlučujući za to ko će biti pobednik u ovoj predsedničkoj
trci. Hvala.
Dinko Gruhonjić, Nezavisno društvo novinara
Vojvodine:
Dinko Gruhonjić: Ja dolazim iz Novog Sada, gde
imam puno prijatelja među mladim svetom, asistent sam na fakultetu,
gde se družim sa studentima koji imaju ozbiljnu nedoumicu da li
treba da izađu uopšte na drugi krug izbora, jer smatraju da ih je
Boris Tadić izneverio. Ja nisam siguran koliko je gospodin Tadić
toga svestan. Koliko je svestan da nije samo upitno da li će milion
i po apstinenata iz prvog kruga izaći na izbore, nego je upitno i da
li će nacionalne manjine u Vojvodini, jer ih je on, na žalost,
uvredio svojim nastupom u Subotici, kada je rekao da mu je čudno što
nacionalne manjine imaju kandidata za predsednika Srbije. Nisam
siguran da će na izbore izaći glasači LDP, Lige socijaldemokrata
Vojvodine i ostalih demokratskih partija koje su prilično jake u
Vojvodini. Sa druge strane siguran sam da ne želim da Aleksandar
Vučić ikada više postane ministar informisanja, jer kao novinar
dobro se sećam najsramotnijeg i najrigidnijeg zakona o informisanju
u istoriji moderne Evrope. Mi smo juče u Novom Sadu obeležili 15
godina od smrti Srđana Aleksića, mladića koga su u rodnom Trebinju
21. 01. 1993. godine u centru grada, na deset metara od policijske
stanice, pretukli bradati monstrumi. Šest dana kasnije Srđan je
preminuo, a pretukli su ga zato što je pokušao da zaštiti svoga
komšiju Bošnjaka. Alen Glamović danas živi u Švedskoj i ima familiju
i svake godine obilazi Srđanov grob. Srđana više nema, ali nema ni
spomenika Srđanu. Prošle godine, očigledno za potrebe tadašnjeg
političkog trenutka, kada je Srbija na čudan način oslobođena
odgovornosti od genocida u Srebrenici, ta priča je bila glavna tema
na Radio televiziji Srbije. Čak su snimili film koji se zvao
''Srđo''. RTS je zaboravio tu priču, Srbija je zaboravila tu priču i
takozvana demokratska Srbija je zaboravila tu priču. Ja živim za
trenutak kada će moj Novi Sad i svi gradovi na Balkanu dobiti ulicu
Srđana Aleksića, jer ću znati da će tada moja deca živeti u
normalnoj zemlji. Hvala vam.
Borka Pavičević, Centar za kulturnu
dekontaminaciju:
Dobar dan i hvala vam što ste došli u ovolikom
broju, kako se to kaže. Ono što mislim, ako sam ja dobro čula a vi
ćete mi reći ako nisam, više puta je potpredsednik vlade Božidar
Đelić izjavljivao da potpisivanje sporazuma sa Evropskom unijom
predstavlja jednoglasni dogovor Vlade. Ja, koliko vidim, taj
jednoglasni dogovor se odlaže. Ono što mi je mislim dužnost u odnosu
na sve ono što smo radili godinama, je da u ovom času pred
nabubrelim radikalskim monstrumom zauzmemo ovakav stav, znači
potpuna svest o jednoj apsolutnoj kulturnoj, duhovnoj pripremi za
takozvani treći put. Pa sam danas pročitala da je Evropska unija
utopija. Moram vas podsetiti na nešto, ima dva termina toga
tumačenja. Jedni misle da je utopija ono što ne može biti, što je
nemoguće. A drugi misle da je utopija upravo svi oni koji su se
utopili. Smatram da je ovakav stav borbe protiv utopije u stvari
borba protiv modernizma, jer su ta dva pojma jako, jako u istoriji
vezana. To ne govorim ja, to govori cela srpska moderna tradicija.
Citiraću vam Jovana Skerlića, koga bi neko mogao da se priseti -
''Srbiji je mesto na zapadu i samo na zapadu''. Dakle, celokupna
naša tradicija govori o tome da je Srbiji mesto na zapadu. Kulturna
i duhovna tradicija. Možda po prvi put ili ne znam drugi put ili od
1991. godine mi smo ponovo u situaciji da o tome odlučujemo. Jasno
je šta ćemo kao građani učiniti. Ali ovakava jedna ideološka
priprema celokupnog bića, zajedno sa pobedom koje je pominjao naš
dragi Miljenko Dereta, mogu da kažem i sledeće, jeste da je tenis
jedna veoma bitna stvar. Jeste da Srbija ima mnogo brendova o kojima
se govori, ali sam dubokog ubeđena da je najveći brend Srbije i ono
što je apsolutno čini jednom modernom državom upravo njena
multietičnost. To je upravo zemlja u kojoj postoje svi ljudi
različitih imena i prezimena u kojoj postoje različite nacionalnosti
i ja držim da je to taj brend koji nas vodi u modernizaciju Srbije.
Iz dužnosti prema onome što možemo dobiti, iz dužnosti prema onome
što možemo izgubiti je i ovaj naš apel o jasnosti opredeljenja za
potpisivanje sporazuma i za ulazak u Evropsku uniju, jer samo pod
tim uslovima, ovo najveće što je kulturno, etničko, sveukupno,
geografsko, ekološkao, kakvo god hoćete nasleđe Srbije može spasiti
i prevesti u neko trajanje. Upozoravam vas na to, da mi, što bi
rekla Nataša Mičić, proglašavajući ''Sablju'' potrošli smo dve
Jugoslavije, ovu Aleksandrovu i ovu Titovu, pretpostavljam i znam da
i u ljudskom, materijalnom i finansijskom smislu mi više nemamo šta
da potrošimo. Prema tome smatram da je jasno opredeljenje oko
vrednosti, oko onoga što je oduvek činile osnovni resurs ove zemlje.
Budući da smo se u svom radu uvek oko toga opredeljivali zahtevamo i
molimo da se i drugi oko toga opredele. Ono što danas može da se
pročita u štampi do te mere je poražavajuće kao na kraju, pravo da
vam kažem i fotografije. Ne osećam se ni malo ponosno što premijer
ide i zakopčava sako i na onakav način gleda u Vladimira Putina.
Smatram da ova zemlja ne sme da bude kolonija.Od te fotografije
hvata me jedna velika muka, jer je to upravo svest koja dovodi do
kolonijalnog društva, a ne što se mi u dugom radu zalažemo a to je
na vrednostima koje sami posedujemo i na vrednostima koje su oduvek
bile Evropske vrednosti. Hvala vam puno.
Staša Zajević, Žene u crnom:
Dakle, mi kao odgovorne građanke, a na prvom
mjestu aktivistkinje civilnog društva, braniteljke ljudskih prava,
aktivistkinje za mir i ženska ljudska prava imamo ne samo pravo nego
i obavezu da se obratimo u ovom trenutku. Imamo pravo da tražimo
odgovornost od predsedničkog kandidata Borisa Tadića da
konstruktivno preuzme odgovornost prema društvenim snagama koje se
zalažu za Evropsku Srbiju, a koje će zbog njegovog, kao što je
rečeno, neodlučnog, nejasnog, kolebljivog stava i apstinirati. I
zato je naša odgovonost prema onima sa kojima radimo, a to su
muškarci i žene evropske orijentacije. I mi želimo ovde takođe da
pokažemo solidarnost. Solidatnost kao građansku vrlinu koja postoji
u ovom segmentu civilnog društva i na prostoru čitave Srbije ističem
jer je solidarnost građanska vrlina naspram etničke solidarnosti i
vrednosnog jednoumlja. Mi znamo da ukoliko pobjede predstavnici
ksenofobične, mračnjačke Srbije onda će aktivisti i aktivistkinje
civilnog društva biti prvi na meti udara. Obraćamo vam se i zato što
nam je stalo da gradimo pravedan mir, a taj pravedan mir se ne može
dostići bez onoga što mi tražimo svih 15 ili 20 godina, a to je
kažnjavanje odgovornih za rat i ratne zločine, pre svega one
počinjene u naše ime. Dakle, mi želimo da živimo u miru ne samo kao
odsustvo rata, nego odustvo nasilja, mržnje, na prvom mjestu mržnje
prema onima koji su različiti u svakom pogledu. Hvala.
Andrej Nosov, Inicijativa mladih za ljudska
prava:
Ono što se meni čini da je važno dodati sada je
zašto mi Borisa Tadića zovemo da konkretizuje svoj dijalog sa
institucijama kao što su nevladine organizacije, kao što su
političke partije poput Liberalne demokraske partije ili Partije
Vojvođanskih Mađara jeste zapravo konkretizacija njegove političke
poruke i naše budućnosti. Pošto ja govorim isped organizacije mladih
koja se bavi ljudskim pravima, mi nemamo budućnost samo ako možemo
slobodno da putujemo i samo ako imamo dobru platu i penziju, već
imamo demokratsku budućnost ako institucije funkcionišu, ako su
pitanja ratnih zločina ključna pitanja za ovo društvo, ako je
komšijski odnos sa Kosovom ključno pitanje za ovo društvo i u odnosu
na to naša budućnost se gradi sada. I upravo zbog toga, pošto znamo
kako su izgledale prethodne četiri godine, mi tražimo od njega da se
vrlo konkretno i vrlo jasno pozabavi ključnim pitanjima, pored tog
institucionalnog dijaloga koji od njega očekujemo. Isto tako tražimo
od njega da u poslednjoj nedelji kampanje kaže kako i na koji način
misli da nas vodi u Evropu, ako ni jednog trenutka ne govorimo o
Ratku Mladiću koji je uslov svih uslova da bi Srbija potpisala
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i da bi nastavila svoje
Evropske integracije. Tako da potpuna saradnja sa Haškim tribunalom
jeste nešto čime predsednički kandidat treba da se bavi. Pozivam
novinare na pitanja.
Biljana Kovačević - Vučo:
Mi očekujemo jasnu Evropsku poruku predsedničkog
kandidata Borisa Tadića. Očekujemo izostanak dalje ambivalencije u
tom pogledu, koketiranje sa onima koji nisu evropski opredeljeni.
Naravno, očekujemo razgovor sa svim onim političkim snagama u
Srbiji, bez obzira kako da su one organizovane. Da li kao političke
stranke kao što smo već naveli, nevladine organizacije ili grupe,
pokreti da se sa njima obavi razgovor i da se nađe taj zajednički
imenitelj koji se zove Evropska moderna Srbija. Znači zahtevamo i
naša apel je i smatramo da nije kasno za to da taj dijalog mora i
može da se uspostavi. Ali taj dijalog mora i može da se uspostavi,
ali taj dijalog podrazumeva jasnu i ponavljam, neambivalentnu
politiku predsedničkog kandidata Borisa Tadića. I ja sada moram da
dodam nešto svoje. Mi smo došli u jednu veoma paradoksalnu situaciju
da smo mi, koji smo sve vreme proglašavani za izdajnike, zapravo
sada u situaciji da najviše branimo Srbiju. Mi branimo Srbiju.
Srbija, izolovana Srbija, mračna Srbija će odgovarati svima. Šta ih
briga za nas. Mi ne želimo da Srbija propadne i mislim da ima još
vremena. Nedelju dana nekad izgleda strašno malo, ali u ovom
trenutku i uz pokazivanje dobre volje i jasnog opredeljenja za
Evropsku i modernu Srbiju, ja mislim da mi možemo da pobedimo, da ta
Srbija može da pobedi. |