Helsinški odbor za ljudska prava
poziva poslanike Narodne skupštine
Republike Srbije da odbace Predlog
zakona o upotrebi srpskog jezika u
javnom životu i zaštiti i očuvanju
ćiriličnog pisma. Srbiji nije
potreban zakon koji diskriminiše i
deli građane tako što će iz javnog
života proterivati latinicu i nuditi
poreske olakšice onima koji koriste
ćirilično pismo. Usvajanje Predloga
zakona o ćirilici zahtevalo bi i
značajna sredstva za njegovo
sprovođenje.
Državni organi, privredna društva,
javna preduzeća, strukovna
udruženja, kao i svi drugi navedeni
u Predlogu zakona mogu uspešno
funkcionisati uz upotrebu oba pisma.
Ne postoji nijedan razlog da se
ćirilica štiti od Srba koji su
latinicu izabrali za svoje pismo,
kao što ne postoji nijedan razlog da
se nacionalni identitet štiti od
latinice.
Proglašavana za jedino i autohtono
srpsko pismo, ćirilica je postala
faktor snažne nacionalističke
mobilizacije i sredstvo prinude i
zastrašivanja građana svime što
nadilazi uske etničke granice i
povezuje ljude. Pitanje ćirilice
Vlada Srbije tretira kao političko
pitanje, a ne kao kulturno.
Politička elita kojoj je stalo do
građanske dobrobiti i kulturnog
napretka Srbije u dvopismenosti
srpskog jezika prepoznaje kulturno
dobro koje treba čuvati i
unapređivati. Nema zakona i sankcije
koji mogu građane snažnije vezati za
neko pismo od dobrovoljnog i
slobodnog izbora. Garantovana
upotreba oba pisma širi prostor
slobode, omogućuje veći izbor,
doprinosi jednakosti i očuvanju
kulturnog bogatstva. |