Vlast u Srbiji podstiče nacifikaciju
političkog polja i društva u celini
što je kulminiralo tokom poslednjih
mesec i po dana. Za sve brojnije
nasilne incidente odgovorni su i
državni organi, posebno policija.
Helsinški odbor već duže vreme
upozorava da su
ekstremno-desničarske organizacije
duboko inkorporirane u institucije i
da nema ideološke razlike između
vlasti i ekstremističkih
desničarskih organizacija, te da oni
deluju sinhronizovano sa jedinstvene
političke platforme koja
destabilizuje zemlju, region i štiti
finansijske interese vladajuće
elite.
Napadi na potpredsednicu Stranke
slobode i pravde Mariniku Tepić, kao
i serija nasrtaja (uključujući i
privođenja) na aktiviste civilnog
društva koji traže uklanjanje murala
ratnog zločinca Ratka Mladića,
pokazuju da ubrzano raste
netrpeljivost prema političkim
neistomišljenicima, ali i sve
očitiji šovinizam prema pripadnicima
nacionalnih i verskih zajednica u
Srbiji. Zbog ovih poslednjih napada
posebno su se na udaru našli Rumuni
i Bošnjaci, a strepnje rastu i među
Albancima što potvrđuju i poslednji
izveštaji Helsinškog odbora o
manjinskim zajednicama u Srbiji.
Izjave predsednika Srbije Aleksandra
Vučića kako on “voli sve Rumune,
Bošnjake…” zvuče neiskreno imajući u
vidu da su manjine marginalizovane.
Marinka Tepić se našla na udaru, jer
je osoba koja, prema istraživanjima,
uživa najveće poverenje građana od
svih opozicionih lidera, zbog svoje
hrabrosti i doslednosti. Ponašanje
vodećih državnih funkcionera i
medija ohrabruje nasilničko
ponašanje.
Pripadnost naciji nikoga ne čini
političkim neprijateljem, a tamo gde
pripadnost drugačijoj naciji služi
za demonizaciju i diskvalifikaciju
nema ni slobode, ni pravde, ni
demokratije, ni građanske kulture,
ni elementarne ljudske sigurnosti.
Koordinirano delovanje policije i
paralelnih državnih formacija bilo
je očigledno i prema demonstrantima
na ekološkim protestima.
Prebacivanje odgovornosti za nasilje
sa policije na građane koji
demonstriraju uobičajeni je
mehanizam koji koriste represivni
režimi da bi legitimisali nasilje
nad protivnicima.
Podsećamo, Dragoslav Bokan, koji je
napao Mariniku Tepić, nije puki
glasnogovornik ekstremne
nacionalističke opcije, već aktivni
realizator takve politike sa
istorijom nasilnog ponašanja i
učešća u ratovima, spreman na
fizičke obračune. On je početkom
devedesetih bio na čelu paravojne
formacije „Beli orlovi“, koja je
osnovana pod okriljem političke
partije Srpska narodna obnova.
Formacija je delovala tokom ratova u
Hrvatskoj i BiH, gde je učestvovala
u zastrašivanjima, pljačkanjima,
ubistvima, torturi, proterivanjima i
etničkom čišćenju Muslimana i Hrvata
u Lovasu, Voćinu, Zvorniku,
Sarajevu, Bijeljini, Bratuncu,
Brčkom, Prijedoru, Višegradu...
Bokan od 1993. nije učestvovao u
ratnim dešavanjima na terenu, ali
je, povezujući se sa političkim i
vojnim vrhom srpskih snaga u BiH
(Radovanom Karadžićem, Ratkom
Mladićem i Biljanom Plavšić)
nastavio s nacionalističkim,
huškačkim, propagandnim delovanjem.
Nedavno (2019) je izjavio da je
najponosniji na vreme koje je proveo
na ratištima, a u veoma čestim
medijskim nastupima tokom poslednjih
nekoliko godina sam sebe hvali za
ratne „poduhvate“ i vođstvo nad
paravojnom formacijom „Beli orlovi“.
Svoju netrpeljivost prema
neistomišljenicima iskazao je još na
samom početku svog delovanja
devedesetih: „Postoji opravdan strah
da u bližoj ili daljoj budućnosti,
pošto završimo rat sa spoljnim
neprijateljem, otvorimo unutrašnji
front… Moj verni pas Tigar po njuhu
prepoznaje sve srpske izdajnike u
Beogradu i u Bosni“. (Duga, 30.
avgust 1992. godine).
Bokan je privilegovani državni
reditelj koji režira državne
manifestacije, kao što su godišnjica
“Oluje” (2020. i 2021. godine) ili
proslava Dana srpskog jedinstva,
slobode i nacionalne zastave (15.
septembra 2021) Nedavno je na temu
srpskog sveta govorio na opskurnom
festivalu ratnog, patriotskog i
duhovnog, pravoslavnog filma, koga
finansira Grad Novi Sad, a medijski
pokrovitelj je Sputnjik. Bokanov
angažman u kulturi najbolje
ilustruje suštinu Nacinalne
strategije za razvoj kulture, koja
je utemeljena na
etnonacionalističkim vrednostima.
Srbija propada moralno i
intelektualno što se odražava i kroz
političku kulturu koja dominira.
Nikakvi autoputevi, bolnice i posete
autoritarnih vladara Srbiji ne mogu
prikriti tu činjenicu.
S obzirom da se približavaju izbori,
očigledno je da aktuelna vlast ide
putem nasilja. Jer, sudeći po
reakcijama vlasti raste i njihovo
uznemirenje zbog pobune gradjana
koja može neočekivano eksplodirati.
Helsinški odbor skreće pažnju SAD i
EU, pre svega, da su neophodne
njihove jasnije poruke gradjanima
Srbije da više neće tolerisati
fašizaciju zemlje koja ugrožava ceo
region. |