Poslednjih decenija u Srbiji je, međutim, došlo do revizije i
falsifikovanja istorije i marginalizacije partizanskog pokreta čime
su se Srbija i srpski narod samoisključili iz fronta evropskih
antifašističkih snaga.
U tom smilsu donet je Zakon o izjednačavanju
partizana i četnika, a potom i Zakon o rehabilitaciji kojima je
pokrenut proces rehabilitacije ličnosti koje su bile na strani
kolaboracije sa fašističkom Nemačkom (knez Pavle, Dragiša
Cvetković). Na tim osnovama sada se vodi i postupak za
rehabilitaciju četničkog vođe i zato skrećemo pažnju državnom
rukovodstvu i pravosudnim organima na ključne činjenice:
- Prema nepobitnim istorijskim činjenicama i
elementarnim pravnim principima pravosudni i ostali državni
organi moraju da se ophode sa dužnom pažnjom i zbog sopstvenog
stručnog i moralnog autoriteta, a prvenstveno zbog ugleda
države.
- Sud nije nadležan za uspostavljanje neke nove
prošlosti, niti sme da nipodaštava nepobitne činjenice o kojima
svedoče brojni dokumenti, ne samo u domaćim nego i u
najpoznatijim stranim arhivima.
- Neosnovano je da se, pre ocene Ustavnog suda
vodi postupak na osnovu zakona za koje je od Ustavnog suda
zatraženo da preispita njihovu utemeljenost s obzirom da su
nesaglasni sa više elementarnih pravnih principa.
Dragoljub Draža Mihailović je potpisao instrukciju
o istrebljenju muslimanskog življa u Pljevaljskom, Fočanskom i
Čajničkom srezu. Izveštaj njegovog potčinjenog Pavla Đurišića
svedoči o "potpunom uništenju muslimanskog življa bez obzira na pol
i godine starosti". Nesumnjiva je njegova komandna odgovornost i za
masovne zločine nad pripadnicima srpskog naroda, pri čemu su masakri
u Vraniću, Drugovcu, Kopljarima samo najdrastičniji primeri masovne
upotrebe kame širom Srbije.
Dobro je poznato na kojoj su se strani četnici
borili 1943, na Neretvi i Sutjesci, 1944, na Kopaniku, kao i to da
je u jesen 1944, Draža odbio da prihvati naređenje kralja Petra II i
nastavio da se, zajedno sa ustašama i ostalim kvislinzima, do kraja
rata bori na strani nemačkog okupatora i podstiče terorističke
akcije u tek oslobođenoj državi. Mnogi četnici stupili su tada u
redove Narodnooslobodilačke vojske čime je faktički došlo do
rehabilitacije svih koji nisu činili ratne zločine.
Sve to dovoljno je da se svaki pokušaj
rehabilitacije Mihajlovića kvalifikuje kao duboko nehuman i
nemoralan čin.
Antifašizam je temelj na kome počiva moderna
Evropa. Zato je Srbija obavezna da neguje antifašističke vrednosti.
To je i osnova za dobrosusedske odnose i doprinos stabilnosti u
regionu.
Otuda mi odgovorno tvrdimo da će rehabilitacija
Dragoljuba Draže Mihailovića i njegovih četnika dodatno osnažiti
nepoverenje koje je sa susedima, zbog nedavnih ratova vođenih sa
istim ideološkim predznakom na veoma niskom nivou. Istovremeno
rehabilitacija Mihailovića povredila i brojne četničke žrtve srpskog
naroda.
Oni koji donose odluke treba da budu svesni i toga
da rehabilitovanjem zločina koji ne zastarevaju po međunarodnom
pravu - postaju saučesnici u tim zločinima.
Savez antifašista Srbije
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji
Komitet pravnika za ljudska prava
Građanske inicijative
Centar za praktičnu politiku
Beogradski centar za ljudska prava
Žene u crnom
Predsednik koordinacionog odbora IV
Vojvođanske konvencije, Živojin Berisavljević
Centar za kulturnu dekontaminaciju
Grupa "Spomenik"
BKV Fond
Centar za evro-atlantske studije
Nezavisno društvo novinara Vojvodine |