Osim toga, nedostatak empatije za ljude u nevolji
manifestuje se i brutalnim sprečavanjem njihovog fizičkog prisustva
i spremnošću da se tome suprotstave čak i nasiljem (spaljivanje
barake u Obrenovcu).
U iznudici u kojoj se našla, Vlada je odlučila da
odgovarajući smeštaj za azilante obezbedi u sandžačkim opštinama.
To, nažalost, upućuje i na zaključak da se u otporu stanovništva u
centralnoj Srbiji, osim ksenofobije krije i islamofobija za šta
odgovornost snosi politička i intelektualna elita u ovoj zemlji.
Helsinški odbor za ljudska prava se iskreno nada
da će azilanti u mestima u Sandžaku naići na gostoprimstvo i da će
na koliko-toliko dostajenstven način moći da sačekaju odlazak na
destinacije prema kojima su se uputili.
Očekujemo da će nakon ove ljudske drame Vlada
Srbije i nadležni organi ubuduće pravovremeno preduprditii ovakve
situacije. Ta obaveza uostalom proizilazi iz međunarodno preuzetih
obaveza. To Srbiju i moralno obavezuje, uzimajući u obzir činjenicu
da je tokom devedestih godina veliki broj građana iz zemlje i
regiona godnama uživao gostoprimstvo u drugim zemljama. |